Kako se naglo pojavio, tako je preko noći s naslovnica svih medija u Hrvatskoj i Srbiji, a i šire nestao Čedo Čolović. Onaj tzv. hrvatski špijun, zbog čijeg je navodnog špijuniranja za Hrvatsku u roku od nekoliko sati u Beogradu iskonstruirana neviđena antihrvatska histerija. To što se slučaj Čolović naglo “ispuhao” govori da je Srbija ipak ozbiljna država. Probali su fabricirati slučaj, nisu uspjeli pa su priču naglo ugasili. Slučaj “Balkanskog špijuna” proizveden je po potrebi kad je, krajem prošlog tjedna, Srbiji trebalo stvaranje neugodnosti Hrvatskoj u pokušaju uspostave ravnoteže jer je šef Europske komisije Juncker stao u obranu interesa RH, članice EU, u njezinu sporu sa Srbijom. Akcija oko Čolovića trebala je Hrvatsku pak pokazati kao vječnog agresora na Srbe i sve srpsko, uz već redovnu dozu otkrivanja neoustaštva i podsjećanja na staroustaštvo Hrvata. Akcija “Balkanski špijun” nije uspjela jer su u RH odmah javno kazali kako Čolović nije hrvatski špijun i pokazali da ih u tom kontekstu ne zanima što će službeni Beograd dalje konstruirati, premda Veleposlanstvo RH prati slučaj jer je Čolović, osim Srbije, i državljanin RH. U Beogradu su se na početku još i nadali da će se hrvatska strana uhvatiti na mamac pa možda zauzvrat “poklopiti” nekog njihova “Čolovića”, ili pak pravog agenta Srbije, no to se nije dogodilo. Pa je stoga slučaj “zatvoren”, a u javnost puštena vijest da se Čedo “nagodio” i pristao na tri godine zatvora. Mediji su još samo dodali kako je Čolović imao samo jedan uvjet – da mu nitko ne dira obitelj pa će “propjevati”.
Tek kada je dobio čvrste garancije da će njegova obitelj dobiti zaštitu, priznao je krivnju i ne samo da je otkrio imena onih kojima je dostavljao podatke u RH nego i popis svih svojih sunarodnjaka koje je cinkao, pišu beogradski mediji.
Šteta je što ovaj slučaj neće završiti na sudu jer bi se tada vidjelo je li Čolovićev krimen navodna špijunaža ili “cinkanje” sunarodnjaka. Za Čolovića se, naime, tvrdilo kako je prikupljao podatke o bivšim oficirima JNA i kasnije Vojske Srbije, koji bi mogli biti pravosuđu zanimljivi jer su možda počinitelji ratnih zločina nad nesrbima u ratovima 90-ih. Kako ni Srbija ne može službeno priznati da proganja, sprečava i kažnjava nekoga tko traga za počiniteljima ratnih zločina, stoga se ekspresno i nagodila s Čolovićem i prepustila ga zaboravu. Čolović ovdje predstavlja problem za službeni Beograd jer se ta spoznaja o kriminalizaciji nekoga tko traži ratne zločince među Srbima uvelike kosi sa svakodnevnim propagandnim nastupima srbijanskog državnog vodstva u kojima se Srbija uvijek predstavlja perjanicom demokracije i progoniteljem “svih” ratnih zločinaca “regije”. Kako bi Srbija objasnila, a upravo to i jest temelj novih konflikata između RH i Srbije, da ona uhićuje i procesuira Hrvate osumnjičene za ratne zločine nad Srbima počinjene 90-ih na teritoriju Hrvatske, a da istodobno zatvara nekog tko ima spoznaje o Srbima koji su činili zločine. Pitanje je, dakle, što će se u Beogradu dogoditi s “Čolovićevim popisom”. Srbija kao ozbiljna država trebala bi provjeriti njegove spoznaje i materijale te, ako se pokaže da je bio na pravom tragu, procesuirati bivše oficire svojih vojski koji su odgovorni za ratne zločine. Postoji li takav interes, u Srbiji mogu računati na suradnju i pomoć hrvatskog pravosuđa koje, naime, posjeduje “Čolovićev popis” jer je on ne tako davno dao iskaze i pred hrvatskim pravosuđem, za koje je pak cijeli slučaj Čolović dokaz da je ovo dobar trag i da valja pojačati napore u potrazi za zločincima.
> > Srbijanski mediji: Čolović se nagodio za tri godine zatvora
Šef Europske komisije Juncker nije stao u obranu interesa RH jer je vrlo jasno pozvao "obje strane na bilateralne razgovore", što znači da nije za blokadu Srbije koju je najavio Kovač. Činjenice treba poštovati, a ne ih izokretati do neprepoznatljivosti.