Uvriježilo se reći da je teško naći muškarca koji ne voli nogomet. No dok gledamo kako zbog uspjeha naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji raste nogometna euforija u zemlji, možda bi se doskora moglo usuditi reći i to da će postati teško naći i ženu koja ne voli nogomet.
U čemu je tajna? Zašto je ovih tjedana pred televizorima, u kafićima i na trgovima, ali i na letovima za Rusiju, gotovo podjednak broj – navijačica? Ne samo to, prijenosi iz Rusije postali su obiteljski događaji zbog kojih su u “kockicama” i tate, i mame i djeca.
– Kod nas je nogomet oduvijek više muška stvar, ali sad je zaista primjetno da se u cijelu tu priču vezanu za nogomet sve više uključuju i žene. Čini mi se da ovo što se događa nije samo stvar nogometa, nego je u pitanju neki nacionalni zanos i ponos koji podjednako obuzima sve.
No, kako su ljubitelji nogometa puno češće muškarci, tako se njih od malena potiče da prate nogomet, oni o tom sportu puno znaju, pa i brže uviđaju da i u nogometu moraš biti inteligentan da bi bio uspješan.
>>Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili u e-izdanju!
Od ostalih tema izdvajamo:
>>Agrokor: Nova era
>>Intervju s izbornikom Zlatkom Dalićem
>>Što Hrvati jedu?
>>Opasan trend: Ne puštajte u domove lažne policajce, bankare, HEP-ovce, poštare...
>>Dan Brown: Da nisam pisac, bavio bih se glazbom poput majke i brata
U principu me nogomet ne zanima, ali kad igra reprezentacija to volim pogledati....ne znam što je zaleđe, ne znam pozicije igrača, ne znam kad je faul, a kad nije...znam samo da je lopta okrugla i da je treba ubaciti u gol! :) Čak mi ne trebaju niti navijački rekviziti, niti pivo ni grickalice! Gledajući utakmicu protiv Danske trebale su mi samo normabelice! A lova koju igrači zarade, to je druga priča...rade dobar posao, ali sume su perverzne...neka im je sretno!