Još od malena slušala sam onu: "Najvažnije je zdravlje, sve drugo bu već nekak!" Ta rečenica svakako stoji, pa se često pitam zašto onda ljudi uglavnom žive suprotno značenju tih riječi. Jer ako je zdravlje najvažnije u životu, zašto onda ne živimo zdravim životom? Zašto se trujemo brzom, pre masnom hranom, nerijetko presoljenom i prešećerenom, prepunom aditiva, konzervansa i umjetnih dodataka? Zašto kupujemo namirnice ne gledajući porijeklo, slijepo vjerujući reklamama s tevea , radija ili novina koje nas navode da je upravo reklamirani proizvod najbolji.
Uglavnom, velika većina ne razmišlja svojom glavom nego se prepušta utjecaju propagandnih poruka i što je najgore - slijepo im vjeruje! Zanemarujemo ono najvažnije, a to je da se zdravlje ponajprije unosi kroz usta, hranom. Zanemarujemo činjenicu da upravo kvalitetna, industrijski neprocesuirana hrana, uzgajana prirodnim načinom, ima onaj tako željeni zdravi utjecaj na naše stanice koje nas određuju i koje odlučuju da li ćemo biti zdravi ili ne. Zašto ubacujemo hranu u sebe kao da smo kanta za smeće s jedinim ciljem: zatomiti glad i napuniti želudac! Malo to razmišlja da će (gledajući dugoročno) takvo ponašanje prema sebi doći na naplatu, a onda ćemo, poput papiga ponavljati onu poznatu: "Samo da je zdravlja!"
Rođenjem svi uglavnom dobijemo sličan "paket zdravlja"samo netko ga potroši brže, a netko sporije, ali zdravlje se ne održava uz tu pretpostavku. Jer, zdravlje se mora njegovati onako kako , recimo, njegujemo svoj automobil. S mnogo ljubavi i pažnje i s masom sitnica kakvima obasipamo svoga limenoga ljubimca. Naime, ako u njega natočite benzin, a on ide na naftu (što se meni , vjerujte mi, nekoliko puta, na moj užas i desilo!), on jednostavno stane. Ako ga makar malo "najedete" hranom koju on ne konzumira to može vašega ljubimca stajati i života! koliko god nam se motor čak i najboljega automobila, napr. mercedesa , činio neuništivim, samo male krive hrane može ga itekako osakatiti. Zbog toga se jako trudimo udovoljiti njegovim prohtjevima, osluškujemo svaki zvuk motora i odmah ga vodimo "doktoru" ako, ne daj bože, počne kašljucati ili pak malo trokirati. Kada bismo tako pazili na svoje tijelo koje, a propos, pamti kao i motor najboljega automobila, samo reagira sa zakašnjenjem, onda bi se i posjeti doktorima prorijedili, a možda bi ih čak i nestalo.
Naravno da biološki sat otkucava svim živim bićima na ovoj našoj planeti i naravno da je naš odlazak s nje neminovan, no pitanje je na koji ćemo način otići: nekom vrstom koliko - toliko prirodne smrti ili u strašnim patnjama koje donosi svaka teška bolest.
Jedanput davno kupovala sam povrće kod jedne simpatične kumice na Trešnjevačkom placu. Bilo je vrijeme Božića, pa su si ljudi međusobno čestitali blagdane. Kupac ispred mene ljubazno je, uzevši povreće, kumici zaželio sretan Božić uz "puno zdravlja, jer je to najvažnije u životu". Ona mu je na to odgovorila: "Fala lepo, gospon, ali i oni na Titaniku su bili zdravi! Nek bu sreće, pa bu i sveg ostalog!"
Slatko sam se nasmijala i pomislila kako kumica ima pravo, jer uz sreću je živjeti mnogo lakše, pa čak i umrijeti je mnogo lakše ako te prati sreća.
Po meni su te dvije činjenice neraskidive, jer ako paziš na zdravlje bit ćeš i sretan, osim ukoliko se igrom slučaja ne nađeš na nekom Titaniku!
Da li ste ikada pomislili da pravilnom ishranom možete utjecati na svoje zadovoljstvo i sreću, da se snaga i i moć svakodnevno kriju u našem tanjuru, da je tu ključ vitalnosti, imuniteta, dobroga zdravlja i dobroga osjećaja? Da li biste se svako jutro voljeli buditi sretni bez obzira na, recimo, loše vremenske uvjete i neizvjesnost nadolazećeg dana ispunjenog uobičajenim stresnim okolnostima? Mnogima zvuči nevjerojatno, ali sve je moguće, samo se malo više moramo posvetiti sebi ili bar onoliko koliko se posvećujemo svom limenom ljubimcu.
Najvažnije je donijeti odluku da su nam naša sreća i zdravlje najvažniji u životu. I odbaciti loše navike i utjecaje koje nas sa svih strana okružuju. Oduprijeti se pomodnosti, pretjeranom konzumerizmu i reklamnim zamkama kojima nas bombardiraju nudeći nam "zdrave " proizvode koji su sve drugo osim što su zdravi, a zadaća im je isključivo dobra zarada.
Često se kroz život nosimo onom: "Samo jednom se živi", zanemarujući i ne razmišljajući koliko nas ta velika industrijska mašinerija melje i koristi. Najveći apsurd je da sve te otrove sami plaćamo, nudimo ih svojoj djeci i oglušujemo se na upozorenja štetnosti brze i jednolične hrane koja na kraju krajeva čak i nije tako jeftina kakvom je prikazuje njihova propagandna mašinerija.
Mislim da je važno spoznati kako smo velikim dijelom robovi navika koje smo naslijedili ili prihvatili okružje u kojemu živimo. Mnoge su navike i dobre, ali mnoge nas mogu stajati i preranog odlaska s ovoga svijeta. Moja majka je odrastala na kravljem mlijeku i mlječnim proizvodima (kiselo mlijeko, vrhnje, sir...), nikada nije pušila ni pila alkohol , meso je konzumirala umjereno i to uglavnom piletinu i junetinu, uz povrće i voće. Mnogi bi rekli: zdravo se hranila. S godinama je dobila jaku osteoporozu i doktori specijalisti su joj znali sugerirati da poveća unos mlijeka i mliječnih prizvoda. Umrla je prerano (u 69. godini), u teškim mukama koje su me nagnale da se malo dublje započnem baviti prehranom i njezinim utjecajem na naše zdravlje. Najprije sam krenula od mlijeka te vrlo brzo ustanovila da nikada više ljudi nije patilo od osteoporoze (čak i muška populacija, što je nekada bilo nezamislivo), a da je pri tom proizvodnja mlijeka porasla nebrojeno puta! Počela sam se pitati: ako je mlijeko tako zdravo, ako ga trošimo u tako velikim količinama, zašto je onda osteoporoza u porastu? Trebalo bi biti obrnuto. Ili možda to i nije baš tako? Možda su istinite one priče da su mliječna i farmaceutska industrija dva najjača lobija na svijetu? Jedni nas sofisticirano truju, a drugi nas "liječe" i tako se vrtimo u začaranom krugu iz kojega, kada upadnemo, teško izlazimo.
No, sve ne mora biti tako i zato se moramo educirati. Informirati , kako bismo se oduprijeli napadima te vrste, te svoj način gledanja i odnosa prema zdravlju pokušati prenijeti i na svoju djecu i okolinu. Ne smijemo biti indiferentni i čekati da se desi čudo, moramo se mijenjati, moramo to čudo pokušati pronaći u sebi, jer ono je tamo, u nama. Promjene se ne događaju samo oko nas, one se dešavaju i u nama, te činjenice moramo biti svijesni. Tajna očuvanja našega zdravlja leži u umijeću našega prilagođavanja promjenama u prirodi. Treba se osloboditi krutih okvira i raditi na svom zdravlju, vitalnosti i životnoj energiji, jer ona čini osnovu našega života, ona je srž svih nas i smisao našega postojanja. Kada se čovjek traži unutar sebe, on traži svoju srž, traži smisao života, traži izvor vitalnosti, a ukoliko to nađe, onda je uspio riješiti mnogo toga.
