U zatvoru u Zagrebu pet ljudi smješteno je u prostoriji od 16 metara kvadratnih i to 22 sata na dan. U toj prostoriji, smrdljivi WC udaljen je jedan metar od mjesta gdje jedem. Moram se boriti da dobijem više kruha, a u željeznom tanjuru za večeru dobijem vodu s komadićima ananasa i jednu šnitu kruha.
Smatram da o takvoj vrsti izdržavanja kazne odlučuju sociopatski birokratski debelokošci iz tretmana, koji nemaju kapaciteta da shvate kako sam ja samo eksperiment - naveo je Dejan Olhovi, “stanovnik” zagrebačkog Remetinca u pritužbi poslanoj sucu izvršenja kazne zatvora. Pravnim jezikom, Olhovijeva pritužba zove se zahtjev za sudsku zaštitu zatvorenika, a zatvorenici se njome mogu koristiti kako bi se požalili na uvjete života iza rešetaka.
Te i takve pritužbe potom provjerava sudac izvršenja kazne zatvora, koji je usvaja ili odbija, a ovakve priče počesto završe i na Ustavnom, pa čak i na Europskom sudu za ljudska prava.
Hoće li se to dogoditi i Olhovijevom slučaju, za sada se na zna, no sudac izvršenja kazne zatvora, nakon očitovanja iz Remetinca, odbio je Olhovijevu pritužbu. Ustanovljeno je da se ne može reći da Olhovi boravi u nečovječnim uvjetima, jer je smješten u grijanim prostorijama koje su opremljene krevetima i ormarima te da je sve to prilagođeno broju zatvorenika u ćeliji. Istina je da je za boravaka u Remetincu, ćeliju dijelio s tri, ponekad i sa četiri zatvorenika, no to je “standard” Remetinca.
Što se tiče WC-a, on je fizičkom pregradom odvojen od ostatka ćelije, a zatvorenici su ga obavezni održavati čistim. Sredstva za čišćenje osigurava im zatvor, navedeno je u očitovanju Zatvora u Zagrebu, koje je sudac izvršenja prihvatio.
>>U zatvoru 3340 ljudi, najmanje od 2005.
>>Remetinec: Sanaderu ćelija od deset kvadrata kao Polančecova
>>Pogledajte kako je izgledao Remetinec 1969. godine
Da je po meni, srao bi ti na svoj tanjur I jeo....