Priča mi prijatelj zemljak jednu svoju zgodu. Kaže, kupovao je kuću od
jednog Zagorca u Zagrebu. Dogovorio cijenu, način isplate, dao kaparu i
čekao da mu kredit "legne" na račun da može isplatiti čovjeka.
No, Zagorcu se činilo da ga je Hercegovac malo prešao oko duljine
isplate novca, pa je pokušao razvrgnuti ugovor. Ero je gotovo pristao,
ali je tražio povrat dvostruk kapare, što se Zagorcu učinilo lošim, pa
ga je pokušao staviti pred zid. Rekao mu je da mu novac treba hitno.
Nisam imao toliko novca pa sam otišao u Hercegovinu i
posudio nastavlja Hercegovac, te dodaje: Isplatio ja
čovjeku dogovorenu svotu i kad je on prebrojao novac upita mene otkud
tebi toliki novac za dva dana? Da ga nisi možda ukrao?
Ova zgoda učinila mi se zgodnom da objasnim tu famu koja vlada o
Hercegovcima i njihovu zajedništvu i potpomaganju. Zagorac nije mogao
pojmiti da čovjek u dva dana od nekoga prijatelja i zemljaka može
posuditi velik novac, pa ga je, gledajući iz svoje perspektive, upitao
logično pitanje.
Još u Hrvatskoj, posebice u Zagrebu, vlada fama o svemoćnim
Hercegovcima koji pomažu svojima. Na svu sreću, u tome ima dosta
istine, ali priča o hercegovačkoj povezanosti uvijek nije takva kakva
se u javnosti pripovijeda. Ljudi s kamena spremni su pomoći svome, ali
isto tako od svoga tražiti pomoć. Bez ikakvog ustezanja ili obveza
prema tome.
Sjevernjacima često objašnjavam da se u kraju odakle sam ja ljudi mogu
posvađati na mrtvo ime i jedan pored drugog godinama prolaziti kao
pored mrtvog groblja. Međutim, kad se nađu u "tuđem svitu", kako se to
običava kod nas reći, jedan drugome sigurno će pomoći bez obzira na
razmirice iz zavičaja. E, to zavičajno, ta sreća kada u "bilom svitu"
sretneš nekog svog kojem ćeš ili kojemu ćeš pomoći nešto je što ne mogu
pojmiti ljudi odgojeni u drukčijoj sredini od Hercegovine.
Baš zbog toga su hercegovačke zavičajne noći u Zagrebu u središtu
medijske pozornosti, jer se zna da će se na njima okupiti i "lijevi" i
"desni" zavičajci i bez pogovora pomoći akciju koju je započeo netko od
njih. Zavičajno je zajedništvo iznad ideologije, političkog neslaganja,
međusobnih razmirica... Zašto? Zato što smo baš takvi!
Jasno i glasno