Neimenovanje ministra hrvatskih branitelja nakon konstituiranja Hrvatskog sabora i Vlade negativno utječe na braniteljsku populaciju i cjelokupno hrvatsko društvo – poručio je general Pavao Miljavac u ime Hrvatskog generalskog zbora, pa javno zatražio hitan sastanak s premijerom i dvojicom potpredsjednika Vlade zbog te iznimno važne teme. Kao i velik dio javnosti, i general Miljavac zabrinut je što ni 15 dana nakon ostavke Mije Crnoje još nije imenovan ministar branitelja. Zabrinut je i Miodrag Demo, saborski zastupnik iz redova Bandićeve stranke.
– Jako mi je žao zbog toga, treba početi raditi. S nestrpljenjem čekam da novom ministru postavim zastupničko pitanje vezano uz Fond hrvatskih branitelja, ali nemam kome. Uz toliko otezanje, strahujem hoćemo li uopće stići donijeti godišnji proračun – kaže Demo, ne tako davno jedan od kandidata za funkciju ministra. Premda je preponosan da o tome govori, nakon Crnojina pada kazao je prijateljima da ne želi biti drugi izbor, sve i da ga mole.
Inzistirao na samostalnosti
Premda se iz opozicije može čuti da je sramota što od tolike populacije nisu u stanju pronaći čovjeka čista obraza, vladajući pak tvrde da je razlog dijametralno suprotan: što je kvalitetnih kandidata i previše jer “gotovo svaka braniteljska udruga” ima svog favorita. Ako je tako, zašto zapinje imenovanje novog ministra branitelja, zašto kandidati “otpadaju” jedan za drugim, kao na traci?
Jedan od posljednjih u nizu prijedloga bio je dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra.
– Istina je da sam predložen za dužnost ministra, ali je nakon razgovora s istaknutim predstavnicima braniteljske populacije, Hrvatskog generalskog zbora i kolegama povjesničarima, zaključeno kako je puno korisnije da ostanem u znanstvenim vodama, na mjestu na kojem sam sada – kazao nam je dr. Nazor.
Vrlo ozbiljno razgovaralo se i s Božom Kožulom, stožernim brigadirom iz Tigrova, čiji bi izbor braniteljska populacija jednoglasno pozdravila. No, kako doznajemo, brigadir Kožul inzistirao je na samostalnosti u radu, a pritom se nametnuo identičan problem s kakvim su se susreli i njegovi prethodnici Fred Matić pa i Mijo Crnoja: opća nesposobnost za rad, zbog ranjavanja.
– Neću da mi preko noći ukidaju invalidnost da bih bio ministar – kazao je, pričaju suborci, Božo Kožul. Paradoksalno, ispada da oni najbolji među braniteljima koji su metak zaradili u rovovima, danas ne mogu preuzeti vođenje resora jer ih u tome onemogućuje zakon iste države za koju su se borili!
Vatra iz šatora
Zastupnik HDZ-a i ratni specijalac Stevo Culej misli da razlog odugovlačenja s izborom ministra treba tražiti u visoko podignutoj ljestvici. – Jako je teško biti ministar branitelja, a trebalo je biti najlakše jer smo najčasnija populacija. Ideologija je stavljena na najviši stupanj važnosti, istražuje se i najmanji grijeh, čovjeku se može bilo što zakvačiti. A pogotovo braniteljima, u svjetlu slučaja Hasanbegović: tijekom rata i nakon rata bilo je svakojakog fotografiranja, ljudi se boje – kaže Culej.
Možda u svjetlu visoko podignute ljestvice treba gledati i demanti informacije da Ministarstvo branitelja neće pripasti Milijanu Brkiću, što se u jednom trenutku činilo izvjesnim. Kolaju različite informacije, od toga da ga zbog slučaja “Diploma” i “Karlovačka banka” ne žele izlagati medijskom linču, preko glasina da mu Karamarko “ne dopušta da poleti”, do toga da se zaista bavi unutarstranačkom problematikom. I Franko Vidović (SDP) negoduje što Ministarstvo još nema čelnog čovjeka.
– Ime ministra ne postoji ni na papiru, Ministarstvo vodi Vesna Nađ. Slučaj Crnoja doveo je do toga da se ljudi ustežu prihvatiti funkciju. Također, u šatoru je “zapaljena” vatra koja se teško može ugasiti i nikome se ne žuri da bude ministar zbog nerealnih i neostvarivih obećanja kojima je HDZ godinama hranio branitelje.
>> Ministar branitelja treba biti general HV-a koji zna probleme i pridonosi zajedništvu
Sve više mi to liči nas interesne sfere, iako je nedvojbeno da koji god od časnih branitelja dođe biti će razapet od gomile smeća - velike većine Hrvata. što se tiče samog kandidata za ministra siguran sam da bi se začas našlo najmanje 100 pripadnika gardijskih brigada sa preko 1500 dana u tim postrojbama i bez ikakve mrlje , bez obzira na čin i stručnu spremu, koji su umirovljeni sa 40 godina staža ili po famoznom 6a članku - znači da nemaju nikakvih prepreka da obnašaju dužnost bilo kojeg ministra , posebno ne ministra branitelja . bilo bi krajnje vrijeme da na tu dužnost dođe netko častan iz gardijskih brigada, kada već za ministra obrane politička elita se nije udostojila dosad nikada postaviti nekog iz tih postrojbi. što se tiče stručne sprme više cijenim svjedodžbu strojobrava nekog gardiste nego polovicu diploma sa prometnog, filozoofskog, ekonomskog, pravnog, politološkog i sličnih fakulteta, jer imalo se prilika vidjeti težina tih diploma