Nekada plodna, a danas gotovo posve zapuštena dolina Raše, koja obiluje desecima izvora slatke vode, zapušteno je zemljište, a njezinih nekoliko hektara razlog je prijeporima lokalnih vlasti i Ivana Perka koji je prije više od dvadeset godina došao u Istru i odlučio se baviti zaštićenim vrstama magaraca.
Stižu samo prijave
Desetljeća uložena truda, rada i skrbi o životinjama koje bi – da ih nije udomio – uginule po Istri i otocima, bačena su u vjetar, a magarci će do idućeg tjedna život u rezervatu zamijeniti – putovanjem u klaonicu.
Prilike za udomljivanje, iako se zainteresirani javljaju svakog dana, nema. Ja sam na koljenima, fizički, emotivno, i financijski – otvorio nam je srce iskreno ganut Ivan Perko, osnivač i dobri duh rezervata Liburna u dolini Raše.
– Javljaju nam se udruge iz Švicarske, Italije, Francuske, svi su čuli za nas i za sudbinu magaraca. No ja ne mogu ništa učiniti jer novca da ih pripremim za put više nemam. Pomoći nema, samo prijave koje iz dana u dan piše načelnik Općine Raša koji, iz samo njemu znanih pobuda, želi da magarci i ja odemo iz Raše – objašnjava i proziva Ivan Perko.
Rezervat je nazvao Liburna po lađama liburnama koje u nekada pristajale na mjestu na kojem se danas nalazi rezervat.
Dolina u kojoj su se smjestili Perko i njegovi magarčići, njih pedesetak, doista je idilična, a zemlja plodna i neiskorištena. No, da bi apsurd bio veći, zemljište s kojeg Perka i magarce tjeraju ne pripada Općini Raša, koja ga nije dobila jer nije na vrijeme pripremila plan korištenja, nego državi, a njome upravlja Ministarstvo poljoprivrede. Oni, objasnio nam je Perko, ne tjeraju rezervat na selidbu, no i bez toga opstanak nije moguć jer voda za životinje dolazi preko zemljišta kojim upravlja Općina, a bez vode – opstanka nema.
Zemljište je naše
– O svom trošku proveo sam 1600 metara cijevi od izvora na privatnoj zemlji, za koji sam dobio dopuštenje koristiti ga od vlasnika Darija Fileza u Fonte Gaju. Dobio sam dopuštenje i Hrvatskih voda te platio koncesiju, a sve kako bih životinjama dopremio vodu. No, čim je potekla, stigla je prijava načelnika Josipa Pina Knapića jer nije bilo građevinske dozvole za postavljanje cijevi. To je samo jedna u nizu 42 prijave koje je prošlih godina načelnik podnio protiv mene, a sve su odbačene – kazuje nam Perko i dodaje:
– Evo, najočitiji je primjer veterinar koji od svoje stanice u Labinu do rezervata ima četrnaest kilometara, za koje smije naplatiti dvije kune po kilometru, a on naplaćuje četiri i piše da je prešao pedeset kilometara. Pa tko može toliku krađu platiti i odšutjeti.
– Uz te je magarce prošlo 160 tisuća djece, stotine invalida za koje sam napravio – novcem Ministarstva turizma – prilagođenu stazu... zaključuje.
Načelnik Knapić u prijašnjim je nastupima o toj temi rekao kako ne prijeti Perku te da zemljište pripada Općini Raša i kao takvo će ući u program raspolaganja poljoprivrednom imovinom, a da odluka o tome što će ondje biti ne ovisi o njemu.
znači slijedi komitet za magarce