Zdravko Marić osebujna je ličnost na hrvatskoj javnoj sceni. Premda već desetak godina organizira Sportske igre mladih, koje su postale međunarodno poznate, mladi splitski poduzetnik poznatiji je po tome što može doći do koga god hoće. Za njega nema prepreka. Prijatelji su mu gotovo svi hrvatski političari i poduzetnici, slovenski premijer Borut Pahor, srbijanski predsjednik Boris Tadić, ali i najpoznatiji sportaši iz Hrvatske i svijeta.
Dobre veze ima u Bruxellesu gdje “bez kucanja” ulazi kod europskog parlamentarca zadužena za Hrvatsku Hannesa Swobode te Ollija Rehna. Zdravko Marić mješavina je mudrijaša iz Dalmatinske zagore poput Raosova Matana i urbanog londonskog lisca Delboya. Razlika je u tome što je Marić, u to sam se uvjerio, kudikamo uporniji od njih.
Nije pretjerano obrazovan, ali se nipošto ne smije podcjenjivati njegova prirodna inteligencija, lukavstvo i prodornost. S Marićem sam razgovarao u utorak u Zagrebu, prije početka njegovih brojnih poslovnih sastanaka.
Gdje ste odrasli?
- U splitskom kvartu Brdima.
Onda ste bili Kerumov susjed?
- Da. Dobar sam s Kerumom.
Jeste li poznavali Keruma dok nije postao poznati poduzetnik?
- Sjećam se kada je otvorio prvi dućan.
Koliko se od tada promijenio?
– Na njemu ne uočavam nikakvu razliku. Ostao je isti. To jako cijenim u njega. Svatko od nas ima mana i vrlina, pa ih ima i on. Ali on je čovjek koji je uvijek imao dušu. Često mu kažem da je njegova duša jako dobra, da je dobar čovjek, ali i da je “lud”. A onda on meni kaže: znaš li ti ijednog čovjeka koji ima dobru dušu a da nije lud.
Hoće li postati gradonačelnik Splita?
– Moja je procjena da hoće. Narod ga voli.
Za razliku od Keruma, sadašnji gradonačelnik Splita Ivan Kuret nema neku karizmu?
– Za njega mogu reći da je fin gospodin. Sada neki kažu da nema dovoljno moći, no moja su iskustva s njim vrlo pozitivna.
Brda su bila poznata kao prilično opasan i “divlji” kvart. Kako ste uspjeli izbjeći drogu, alkohol i delinkvenciju?
– Moja je ekipa iz kvarta voljela život, ali na pozitivan način. Osim toga, bili smo jako povezani s Crkvom. Bio sam ministrant. Imali smo dobrog popa. On je s nama organizirao turnire, vodio nas na izlete... Zanimljivo je da su iz tih turnira iznikle Sportske igre mladih. To je, uostalom, pomoglo i Brdima, koja su danas dobar kvart.
Živite li i danas na Brdima?
- Ne. Samo odem k svojima na ručak.
Kada ste se ozbiljno počeli baviti biznisom?
– Odmah poslije srednje škole počeo sam organizirati turnire. Nisam volio previše učiti, ali sam uvijek volio nešto raditi.
Već 1997. godine, kada mi je bila samo 21 godina, otvorio sam tvrtku koja posluje do danas. Sa 22 godine napravio sam Prve sportske igre mladih.
Tko vam je prvi pomogao?
– Prvi nam je vrata otvorio tadašnji ministar obrane Gojko Šušak. Sjećam se da smo ga u početku zvali pet, šest puta u danu. Bili smo stvarno umiljati. Držali smo se stvarno one da umiljato dijete dvije sise doji.
Pomogao je?
– Prvo je postao pokrovitelj koncerta Miše Kovača u Širokom Brijegu i to mu se svidjelo. Kad sam otvorio tvrtku i radio na projektu Bistra Sportskih igara mladih, zamolio sam ga da nam bude pokrovitelj. U to je vrijeme njegovo ime otvaralo sva vrata. To je bio naš početak. Danas je mnogo lakše jer imamo mnogo prijatelja diljem svijeta. Kad smo čuli da je u Londonu velika faca Alastair Campbell (bivši savjetnik Tonyja Blaira za medije, op. a.), zvali smo šefa Premier League Davida Richardsa da nam ugovori sastanak i to je učinio bez problema. Kad smo pak tek krenuli s poslom, ministar za Europu u Vladi Velike Britanije bio je Denis McShane. K njemu nitko nije mogao doći, naša se država tresla kad je dolazio u Hrvatsku. Bio sam prvi Hrvat kojeg je primio.
Kad smo brat i ja došli prvi put u Englesku i kad smo našem veleposlaniku rekli što ćemo napraviti, pitao nas je jesmo li normalni.
Koliki vam je godišnji proračun za Igre?
– Ove će godine biti 10 milijuna kuna.
Koliko “daju” sponzori, a koliko država, gradovi i javna poduzeća?
– Otprilike pola-pola.
S kojim političarima najbolje surađujete?
– Ministar Primorac daje nam vrlo veliku podršku. Osim njega, pomažu nam Ivan Šuker i Petar Čobanković, a najugodnije mi je iznenađenje Josip Friščić, koji je mnogo napravio za Igre. Jako dobro surađujemo s Milanom Bandićem i Zvonimirom Šostarom. Predložit ćemo da Bandić ove godine bude ambasador godine. Prošle je godine to priznanje dobio Predrag Mijatović (nekada vrhunski nogometaš, a sada direktor Real Madrida, op. a.).
Imate li problema?
– Imamo nekih problema o kojima bih volio porazgovarati s premijerom Sanaderom. Radimo društveno koristan posao i trebali bismo imati veću potporu javnih poduzeća. Na primjer, Croatia osiguranje do sada nije željela biti naš sponzor, a daje velike novce košarkašima i nogometašima.
O tome biste željeli porazgovarati s premijerom?
– Da. Stvarno bih volio.
Kako komentirate to da bez problema možete doći do slovenskog premijera Boruta Pahora i srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, a ne možete do svog Splićanina Sanadera?
– Ne znam. Stvarno bih volio na to pitanje imati logičan odgovor. Stvarno ga cijenim i hvala mu što je naš pokrovitelj. Njegovo nam ime mnogo više znači nego da su nam pokrovitelji Stipe Mesić ili Luka Bebić.
Jeste li pokušavali stupiti u kontakt s Barackom Obamom?
- Još nismo, ali ćemo pokušati.
A s Oprah Winfrey?
- Nismo.
Koliko imate privatnih brojeva svjetskih faca: 50, 100 ili više?
– Više. Mnogo, mnogo više. Na primjer, imam broj svih političara u regiji, pa i premijera Sanadera, no do sada ga nikada nisam zvao. Slao sam mu poruke za rođendan, ali ga nisam zvao.
Poduzetnik ste više od deset godina. Jeste li zaradili prvi milijun?
– Ma kakvi. Stvarno sam daleko od toga. Ako je poznanstvo bogatstvo, onda sam ja najbogatiji čovjek na svijetu.
Kad ste putovali u Zagreb, razgovarali ste s Pahorom.
– Izvijestio sam ga da 16. ožujka imam javno primanje kod predsjednika Borisa Tadića. Dan prije poslao sam poruku da ga nešto trebam. Evo, jutros me zvao u 8 i 49. Pitao sam ga kad mogu doći k njemu. Dogovorili smo se da me primi negdje potkraj ovog mjeseca. Već sam u njega imao dva javna primanja. Darovao sam mu loptu koju sam dobio od Predraga Mijatovića, a koju je Pahor na javnoj dražbi prodao za 15 000 eura. Od tada smo se čuli 15-ak puta. Čestitao mi je Novu godinu.
Je li vas malo razočarao kad je blokirao pregovore?
– Smatram da to stvarno nije njegova odluka. Ne volim se miješati u politiku. Nikada s Pahorom nisam razgovarao o politici i Piranskom zaljevu.
Pahor je popularan u Sloveniji. Neki ga smatraju plejbojem.
– Jedino sam vidio da je zgodan čovjek. To mu stvarno nitko ne može osporiti.
Kontaktirate s Erhardom Busekom i Hannesom Swobodom?
– S njima sam odličan. Kad sam prvi put bio kod Pahora, na odlasku sam mu rekao da ga je pozdravio Swoboda. A Pahor mi kaže: Ha, za vas je super. Bio bi i meni super kada bi nam sve dao kao što želi dati Hrvatskoj. I stvarno je tako, Swoboda obožava Hrvatsku i to i ne krije.
A je li vas tko od faca razočarao?
– Možda sam od nekih ljudi očekivao da će reagirati brže nego što su reagirali. Ali moram priznati da nisam imao osobnih razočaranja. Da sam s Pahorom vodio političke pregovore, razočarao bih se maksimalno.
Kako sam šokirao Slavicu Ecclestone
Koje su vaše tri najveće kvalitete?
– Vjera u sebe, iskren pristup i upornost.
Kako dolazite do telefonskih brojeva?
– Na različite načine, ali nikada ne kažem tko mi je dao broj. Prije godinu dana zvao sam najbogatijeg čovjeka u Srbiji Zorana Miškovića. Rekao je da neće razgovarati sa mnom dok mu ne kažem tko mi je dao broj mobitela. Odgovorio sam da ne dolazi u obzir. Slično se šokirala i Slavica Ecclestone kad sam je nazvao na privatni broj. Čudila se kako sam ga uspio dobiti.
Uskoroidem k Blairu i Alastairu Campbellu
Otkad se znate s direktorom Premier League Davidom Richardsom?
– On je moj veliki prijatelj.
Što kaže na vašu prodornost?
– Ne sviđaju mu se naše balkanske metode. Engleski je sustav posve drukčiji.
Do Blaira niste uspjeli doći?
– Nismo, ali sada krećemo. Siguran sam da ćemo u roku od tri mjeseca doći do Blaira.
Uskoro idete do Alastaira Campbella?
– Da. To je jako bitan čovjek koji će nam trebati.
