'Napustio sam Hrvatsku prije skoro 2 godine. Logično otišao sam za boljim životom jer znamo svi kakvo je mizerno stanje u Hrvatskoj. Sa 25 godina otišao, stan imam iza sebe, imao sam redovan posao gdje bi mjesečno uspio uštedjeti 200 kuna koje mi kroz godinu nisu bili dovoljni ni da pokrijem troškove godišnjeg. Dobio ponudu da odletim za Irsku i stabiliziram se (i jesam)', započinje svoju priču na Redditu 27-godišnji mladić iz Hrvatske koji trenutno živi i radi u Irskoj.
Piše kako su Irci prema doseljenicima jako gostoljubivi, žele pomoći, a vole se i družiti. 'Imao sam veliku sreću da sam našao dobar posao. Redovno svaki mjesec pošaljem roditeljima novce. Uspio sam vidjeti dosta Europe otkad sam u Irskoj i ono najbitnije, uspio sam uštedjeti nešto novca. Čak sam i društvo pronašao.'
'Zadnjih par mjeseci me je bas počelo vući za tim da idem doma, fali mi ustat se ujutro za vikend i otići u prvi kafić i naručit kavu s hladnim i pojest pošten burek iz pekare do, prošetati gradom znajući da kiša ne pada 24/7 kao što ovdje pada, jer koliko god ja prijatelja ovdje imao, ne može se ništa raditi zbog kiše osim izlaziti, a izlaziti van u Irskoj je jackpot za bankrotirat. Prijatelji i obitelj mi fale najviše od svega kao i klinci od braće i sestara. I onda nažalost dođem u stanje di krenem pričat preko poziva grupno s prijateljima i obitelji i skužim da nisam 100% siguran je li se pametno doma vratiti ili ne. Svaki put kad se čujemo iste su priče. Novaca se jednostavno nema, ljudi su itekako depresivni i nezadovoljni. Imam šaroliko društvo ljudi u Hrvatskoj sa kojima se družim i koji rade poslove gdje zarađuju minimalac, do kirurga i inženjera koji su napustili državu jer jednostavno, ne može se živjeti ugodan život.', nastavlja dalje svoju priču mladić koji traži odgovor na pitanje, 'vratiti se u Hrvatsku ili ne?'.
VEZANI ČLANCI
'Nadam se stvarno da će mi neko uspjeti odgovoriti na jedno od mojih pitanja i pokazat mi to svijetlo na kraju tunela jer sam nažalost došao u stanje gdje su mi prepisani antidepresivi već zadnjih par mjeseci (nijedan nisam uzeo) jer život mi se gubi u radu, štednji novaca...Bi li i preporučili svom prijatelju/bratu/sestri da se vrati doma ukoliko znate da je financijski donekle stabilan, a psihički nažalost baš i ne?', kaže na kraju svog pisma kojim traži pomoć.
'Imam jednog takvog u obitelji, najveća je greška što ovdje nije radio za minimalac pa ne zna kako je kad ne možeš od plaće skoro ništa. Otišao je nakon srednje škole, naučio jezik i radi za 2500-3500 eura. Nema nekih hobija osim posla, skuplja pare sa strane i samo kuka kako bi se vratio. Kad se vrati onda kuka kako ne ide nigdje, jer nitko iz društva nema para da ode s njim na more ili negdje', dio je jednog od odgovora koji je dobio.
'Ako se želiš vratiti ne smiješ slušati ljude, koje se non stop žale. To je jednostavno navika ovdje, barem sam tako naučila kroz promatranje. Isto tako ako nisi sretan ovdje nakon godinu dana povratka uvijek možeš natrag u Irsku. Meni je takvo razmišljanje pomoglo da nisam bila u panici', piše mu jedna djevojka.
Treći dodaje 'Kukanje zapravo nije dobar opis tog stanja. U većini slučajeva to je nešto puno gore. To je zapravo samosažaljenje. Samosaźalijevanje je hrvatski nacionalni sport.'
Što vi mislite? Podijelite s nama Vaše razmišljanje u anketi i komentarima.
VIDEO Kupanje na Jarunu
Ako netko o svojoj zemlji ima tako loše mišljenje, a vratio bi se samo zbog jutarnje kavice onda mu je možda bolje da tamo i ostane.