Tri pitanja

Željko Stipić: Mi sve manje i manje odgajamo, jer za to nemamo vremena

Željko Stipić
Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
16.12.2018.
u 06:30

"Najlakše je svu krivnju prevaliti na jednu stranu, no time nećemo biti bliže istini ni rješenju problema"

O stanju u našem školstvu i pitanju sigurnosti razgovarali smo sa Željkom Stipićem, predsjednikom školskog sindikata Preporod.

Kakvo je stanje sigurnosti u našim školama?

Nažalost, stanje sigurnosti je sve lošije i lošije. To i ne čudi jer mi ništa konkretno i ne radimo da se to stanje unaprijedi, a očekujemo da, valjda, po Duhu Svetom ono samo od sebe postane bolje. Godinama o unapređenju sigurnosti u školama puno govorimo, a svi skupa malo na tome radimo. Štoviše, po nekim pitanjima, umjesto da idemo naprijed, mi idemo unatrag. Ukidanje prenošenja pedagoških mjera, što se dogodilo ovog ljeta, bio je korak-dva unatrag u odnosu na ono što smo imali prije. Kada bismo imali jedno rješenje, bilo bi to lako, no školstvo nije otok i sve što se događa u društvu preslikava se i u škole. Čim nasilja u društvu ima sve više i više te ga se sve blaže i blaže sankcionira, odnosno tolerira ga se, onda ne možemo očekivati ni da u školama bude drugačije.

Željko Stipić
1/17

Tko se danas više boji – učenici profesora ili profesori učenika?

U školama se nitko nikoga ne bi trebao bojati - ni učenici nastavnika, ni nastavnici učenika, ni nastavnici ravnatelja, ni ravnatelji ministara. Trebali bismo u školama stvoriti ozračje gdje će uvijek biti mjesta za svakoga tko drukčije razmišlja. Znači, u školama bi trebalo njegovati duh tolerancije i razumijevanja svih prema svima. Naravno, to je lako reći, ali nije lako postići.

Kolika je odgovornost roditelja, a kolika cijelog društva za to što su učitelji, nastavnici izvrgnuti ponižavanju i napadima učenika?

Najlakše je svu krivnju prevaliti na jednu stranu, no time nećemo biti bliže istini ni rješenju problema. Roditelji, s jedne strane, imaju sve manje i manje vremena za odgajanje svoje djece i u toj situaciji oni očekuju da će škola napraviti i ono što je njihova uloga. S druge pak strane, mi nastavnici često očekujemo da će roditelji napraviti naš posao za koji roditelji, objektivno, nemaju ni vremena, a često ni potrebna znanja. Odgojna komponenta u školama je zanemarena. Mi sve manje i manje odgajamo, jer za to nemamo vremena, jer su nastavni planovi pretrpani zato što ima puno novih i nepotrebnih sadržaja pa na red ne dolaze oni odgojni. Škola se pretvorila u isključivo obrazovnu instituciju pa su, u odgojnom smislu, djeca prepuštena sama sebi, ulici, medijima, i rezultat je ovo što imamo.

Pogledajte video razgovora s profesorom Franjom Dragičevićem:

Komentara 6

DH
dalibor.hren
09:14 16.12.2018.

Kakav to i čiji poguranac ima Stipić? Gdje su reprezentativni sindikati? Kaj hoće lik sa 800 članova???

OK
Omladinac koji to nije
12:01 16.12.2018.

U moje vrijeme nastavnici su bili postivani od roditelja dijece. I ovdje je stvarni problem danas.

VL
vlatx
00:12 17.12.2018.

Na žalost to je sve proizvod naše "demokracije". Svaki ministar koji dođe provodi svoje "ideje" i kada ga smjene dođe novi sa svojim idejama i tako stalno u krug. Nema jedinstvenog plana koji bi se vodio kroz nekoliko mandata već svaki pametuje na svoj način. Meni je najzanimljivija činjenica da ministri obrazovanja dolaze s raznoraznim titulama a da nisu imali niti dana rada s osnovnoškolcima. Npr rad s 30 učenika od prvog do četvrtog razreda pa da vide stvarnu problematiku. Dalju su djeca već formirana po ponašanju i nastavljaju kako su počela u prvih četiri godine i to se više ne može promijeniti. Isto tako trenutno "silovanje" digitalizacije škole je prilično nesmotreno jer u praksi djeci je dovoljno da se poveća satnica informatike i matematike i organiziraju natjecanja u informatičkim tehnologijama i to je to. Ova smijurija s udžbenicima se mogla lako riješiti udžbenika i radne bilježnice po polugodištima i torba bi bila upola lakša. Odgoj djeteta sam po sebi je dosta zahtjevan. Činjenica je da po rođenju djeteta friški roditelji nemaju više nikakvu stručnu pomoć već su prepušteni svojem (ne)znanju i (ne)snalaženju a što dovodi do linije manjeg otpora pa se djeca guraju bakama, ostavljaju što duže u jaslicama i vrtićima a i na poslu se ostaje nepotrebno duže kako bi se izbjegla činjenica nesnalaženja kao roditelja. Internet je jedini izvor kakve takve pomoći ali tko zna tko piše "stručne" tekstove. Sve u svemu ministarstvo prebacuje odgovornost na škole tj. učitelje.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije