Tražim stan za sebe i dijete od četiri godine. Primate li djecu? – pitamo muškarca koji iznajmljuje stan od 55 kvadrata u širem središtu Osijeka.
– Šta ja znam... Je li zdravo, ide li u vrtić, ide li baki i didi ili je stalno kod vas? – odgovara nam on setom pitanja.
– Kako to mislite, je li stalno kod mene? – pitamo glumeći samohranu majku.
– Susjedi će se buniti ako plače. Ako ga nisam vidio, ja ne znam je li dijete normalno ili nije. Ima i bolesne djece... – nastavlja.
– Nemoj... – smiruje ga ženski glas u pozadini.
Crtica je to iz Osijeka, a slično je stanje i u Splitu, nešto bolje u Zagrebu. Biti podstanar u Hrvatskoj, pogotovo s djecom, često znači biti građanin drugog reda.
>>Cijeli članak čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili u e-izdanju
Od ostalih tema izdvajamo:
>>Tri problema škole za život: Nastavnici tvrde da nisu spremni, ministrica: Sve je u redu
>>Ana Stojić Deban, Zg Holding: Otplatili smo više od 25 posto ukupnog duga
>>Povratak navijača u Maksimir: Dinamo u društvu Milana, Chelseaja, Arsenala...
>>Danas prilog: Velika analiza poslovanja perjanica domaćeg gospodarstva
znači u tim slučaju ti nije diskriminacija??riga mi se od ovok "modernog"svijeta...