Hrvatskoj bi trebalo oko pola stoljeća da u atmosferu ispusti onoliku količinu ugljikova dioksida koji amazonska prašuma ispusti u samo desetak mjeseci. Niste krivo pročitali, a niti se autor ovog teksta zabunio – najveća šuma na svijetu, koju smo svi navikli zvati plućima našeg planeta, godišnje u atmosferu ispusti jednaku količinu tog stakleničkog plina kao Italija, Francuska i Velika Britanija zajedno.
Otežana fotosinteza
Još prije tri godine prvi je puta objavljen podatak da Amazonija emitira više ugljikova dioksida nego što ga apsorbira, pa je svima postalo jasno kako Zemljina pluća umiru brže nego što rastu. Treba doduše reći kako se taj podatak odnosio samo na brazilski dio koji čini oko 60% ukupne površine te prašume koja se proteže kroz još osam južnoameričkih država. Razlog tome uvelike leži u bivšem brazilskom predsjedniku Jairu Bolsonaru kojeg su nazivali i brazilskim Trumpom, a koji je svojom politikom nemilosrdno nagazio na amazonsku prašumu.
Velikim kompanijama dao je za pravo da obavljaju deforestaciju i počnu krčiti šumu i to bez gotovo ikakvih ograničenja, a sve kako bi država ekonomski prosperirala i postala meka drvne industrije, ali i najveća farma na svijetu u kojoj bi se nalazila glavnina svjetske mesne industrije. Bolsonarova politika nije donijela ekonomski prosperitet Brazilcima, ali je zbog nje svijet prvi put jasno mogao vidjeti koliko je malo potrebno da bi se, metaforički rečeno, lijek pretvorio u otrov.
POVEZANI ČLANCI:
Naime, šumski ekosustavi svake godine apsorbiraju malo manje od trećine ukupne emisije ugljikova dioksida koji proizvedu ljudi, što je postotak koji se smanjuje iz godine u godinu, a razlog tome su sve više temperature koje nepovoljno utječu na proces fotosinteze, dok istovremeno povećavaju količinu ugljikova dioksida koji biljke otpuštaju tijekom "disanja". Još u ranim razredima osnovne škole uči se kako su biljke naš saveznik u borbi protiv klimatskih promjena jer tijekom fotosinteze apsorbiraju CO2 i oslobađaju kisik. Mogli bismo reći kako je ugljikov dioksid svojevrsna hrana za biljke, što klimatski skeptici često znaju iskoristiti kako bi dotjerali vodu na svoj mlin govoreći da je ispuštanje CO2 u atmosferu zapravo dobra stvar koja će omogućiti biljkama da brže rastu i tako pridonijeti ozelenjavanju planeta.
Ipak, nije tako jednostavno jer i poput ljudskog organizma i biljke najbolje funkcioniraju u određenom opsegu optimalnih temperatura, a ako se ta granica prekorači dolazi do negativnih efekata. Postoji na desetke znanstvenih članaka u kojima su njihovi autori došli do zaključka kako intenzitet fotosinteze inicijalno raste s porastom temperature, ali to se događa samo do određene granice nakon čega učinak fotosinteze kreće eksponencijalno padati. Istovremeno, intenzitet transpiracije, odnosno disanja biljaka nastavlja eksponencijalno rasti, što dovodi do toga da količina ugljikova dioksida koji se oslobađa tako postaje veća od one koju biljka apsorbira. Dakle, ako jedna vrsta šuma na temperaturi od, primjerice, 25 Celzijevih stupnjeva apsorbira više CO2 nego što ga ispušta, situacija će biti obrnuta ako te temperature dosegnu 30 stupnjeva.
Prema studiji objavljenoj lani u časopisu Nature, u proteklom su desetljeću na otprilike 10% zemljine površine zabilježene temperature pri kojima su šume ispuštale više CO2 nego što su ga apsorbirale. Naravno, to se odnosilo samo na one najtoplije dane u godini, ali ako globalna prosječna temperatura nastavi rasti onako kako trenutno raste već oko 2050. godine šumski ekosustavi diljem zemaljske kugle apsorbirat će čak 45% manje ugljikova dioksida. Da to stavimo u perspektivu, riječ je o količini koju Indija i Rusija zajedno svake godine ispuste u atmosferu.
Rješenje je sadnja
A osim sve većih temperatura postoji još jedan problem koji bi šume iz jednih od najvećih čovjekovih saveznika mogao pretvoriti u mrske neprijatelje. Prema izvješću koje je lani objavilo američko Ministarstvo poljoprivrede (USDA) šume u SAD-u svake godine apsorbiraju 11% emisija CO2 koje ta država proizvede, ili u konkretnim brojkama – oko 150 milijuna metričkih tona. Prema prognozama koje stižu iz tog ministarstva već iduće godine količina CO2 koju će američke šume moći apsorbirati krenut će drastično padati pa će do kraja desetljeća umjesto sadašnjih 150 milijuna moći "upiti" 100 milijuna metričkih tona tog plina. Vrlo su konkretno izračunali i kako će, prema optimističnim predviđanjima, 2070. godina označiti prekretnicu u kojoj će njihove šume proizvoditi više ugljikova dioksida nego što će ga apsorbirati.
POVEZANI ČLANCI:
Razlog tome leži u činjenici da njihove šume sve više i više – stare. Naime, u trenutku kada biljke umru one iz sebe u zrak ispuštaju velike količine CO2 koje su godinama skladištile, a tamošnje šume, osim zbog prirodnog procesa starenja, sve više i više odumiru i zbog različitih bolesti, epidemija insekata, požara i raznih drugih faktora. Najbolji je način za borbu protiv toga sadnja novih šuma, pogotovo jer mlada drveća dok rastu učinkovitije apsorbiraju ugljik od onih starijih.
Prema istraživanju koje su proveli znanstvenici pod vodstvom dr. Toma Pugha sa Sveučilišta u Birminghamu šume su najučinkovitije u apsorpciji CO2 kada su mlađe od 140 godina. To, naravno, ne znači kako bi se stare šume trebale iskrčiti i na njihovo mjesto posaditi nove, jer to bi gotovo sigurno značilo smrt za ljudsku vrstu s obzirom na to da bi u atmosferu tada otišle ogromne količine ugljikova dioksida. Iako to nije realan scenarij, zanimljiv je podatak da bi, kada bismo zapalili cijelu amazonsku prašumu, ona u zrak ispustila 123 milijarde tona CO2, što je otprilike količina koju cijeli svijet proizvede za četiri godine.
Ali, da se vratimo na onaj realni scenarij, a on kaže kako je jedini način na koji ćemo šume i dalje gledati kao na saveznike taj da konstantno pošumljavamo gdje god i koliko god stignemo. Ono što je pozitivno jest činjenica kako su u posljednjih pola desetljeća pokrenuti veliki projekti pošumljavanja u Kini, velikim borealnim prostranstvima Kanade, Rusije i Europe. Međutim, ni to nije dovoljno, onaj šumski pokrov s kojim već raspolažemo ne možemo samo tako uzimati zdravo za gotovo i prepustiti ga da grca u epidemijama, bolestima, požarima i svemu ostalom što je prouzročila ljudska ruka. U suprotnom, šuma bi nam svima mogla doći glave.
>> FOTOGALERIJA Znate li da kroz Hrvatsku protječe najhladnija rijeka na svijetu, evo o kojoj je riječ
