Osječanin Branimir Farkaš nije "na pragu" braka, čak nije ni u vezi iako mu je "već" 29 godina. Za ljubav, u šali će ovaj ugostitelj, trenutačno nema vremena zbog obveza i prezaposlenosti, iako mu "pod nosom", odnosno na ulici ispred kafića u kojem radi, svakodnevno prošeta više stotina djevojaka.
>> Hrvati se sve manje vjenčaju
– Živim sam deset godina i to je, možda, jedan od problema što je trenutačno ovako kako je, zašto sam sâm. Prednost je što sam sve naučio sâm raditi, pa tako obavljati i sve kućanske poslove i to mi baš odgovara. No, pretpostavljam da sam se naviknuo na takvu situaciju, a možda je u pitanju i vlastita komocija. Jednostavno nikome ni zbog čega ne moram "polagati račune" – priznaje 29-godišnji Branimir koji se, kako dodaje, i kreće u društvu većine "solera".
Od braka ovaj osječki mladić ne zazire, ali i kada bi se odlučio na takav korak u životu, nastavlja on, svatovskog slavlja sigurno ne bi bilo.
– To je prije svega povezano s financijama i dodatnim troškovima. Ne mislim da je nužno biti u braku kada se dogodi ona "kemija" između dvoje ljudi. Dovoljno je i živjeti skupa. Tada su barem troškovi života puno manji jer se sve dijeli na pola. Vjerujem da je jednostavnije prebroditi cijeli mjesec – svjestan je Branimir koji planira imati djecu, ali istodobno misli kako zbog njih dvoje ljudi ne moraju nužno i "na papiru" biti zajedno.
Sretni smo sa svoje dvije kćeri, svoju ljubav ne trebamo stavljati na papir
Svoju ljubav nikome ne trebam stavljati na papir. Bilo je upita sa strane što čekate, kada ćete se vjenčati, posebno kada je Maja bila trudna. Mene je to još više odbijalo. Volimo se, sretni smo, imamo djecu, i to je najvažnije – kaže Karlovčanin Marin Štahan (28). Sa svojom, šest godina starijom, nevjenčanom suprugom Majom Pestak ima dvije djevojčice, Sašu (3) i Vidu, kojoj je godina i devet mjeseci. Golf-trener u Zagrebu i učiteljica skupa su četiri godine, ali vezu nisu ozakonili. Ovako im je, kažu, sasvim dobro.
– Naši su roditelji sve to odlično prihvatili. Neki su nas pitali kako će se djeca prezivati, kako ćete podijeliti imovinu ako se raziđete... Naše kćeri imaju prezime, a bračne i izvanbračne zajednice su izjednačene – kaže Maja. Možemo navesti mnogo primjera svojih prijatelja čiji su brakovi propali brzo nakon vjenčanja.
– Kada smo sve to vidjeli, odlučili smo – ajmo pokušati nešto drukčije. Ako se ne vjenčaš, ne možeš se ni rastati – smije se Marin, koji dodaje da mnogi parovi danas žive bez papira. – Svirači i ostale svadbarske fore jednostavno su mi bez veze. Vjenčanje, kao i rođenje djeteta, nešto je osobno, veselje za obitelj, bližu rodbinu i prijatelje. Ako se na to jednom i odlučimo, bit će to skromni i intimni čin – kaže naša sugovornica.
– Smatramo da nema potrebe na sva zvona dati da smo obitelj. Mi to jesmo – poručuje karlovački par.
Prvo želim stalan posao pa vjenčanje
Ivan Potesak (29) iz Vinkovaca, inženjer prometa koji privremeno radi u školi, četiri je godine u vezi s djevojkom i razmišlja o braku, ali prvo želi stvoriti uvjete za pristojan život.
– Vjenčao bih se kad bih imao stalan posao. Sad si takvo što ne možemo priuštiti – kaže Ivan.
roditelji svoju djecu odgajaju da postanu odrasla derista pa na kraju ostanu to cijeli zivot, nije to krivica djece nego takvih roditelja.