Legendarna pisma seoskog župnika don Jure iz Glasa Koncila upravo izlaze u knjizi koju će izdati zagrebačka Alfa, a don Jure je zapravo – don Živko. Don Živko Kustić, katolički novinar i publicist, nekadašnji glavni urednik Glasa Koncila i Ike, sada duhovnik u Domu umirovljenika Centar u Zagrebu i kolumnist u dnevnim novinama.
Sviđa li vam se Ivo Josipović?
– Ne bih znao reći što uopće znači pitanje sviđa li mi se netko ili ne, ali mi zakonito izabrani predsjednik moje države nekako sjeda u okvire onoga što možemo smatrati dobrim.
A to što se izjašnjava kao agnostik?
– Nedavno je Esad Ćimić vrlo dobro objasnio da agnostik ne znači ateist. Agnostik je čovjek koji s pitanjem Boga nije načisto, koji ne govori niti da ga ima niti da ga nema i ne pripada nijednoj religijskoj zajednici, ali nije protivnik Božji.
Je li to ključna razlika između ateista i agnostika?
– Ateist je uvjeren da Boga nema i druge u to uvjerava, a agnostik priznaje da mu nije jasna ta definicija.
Ali, što ako je u današnje vrijeme agnosticizam, eufemizam za ateizam jer je ljepše u većinski katoličkoj zemlji reći da si agnostik nego ateist?
– Ne samo u većinski katoličkoj zemlji nego i u civiliziranom svijetu riječ ateizam jako je neugodna. To samo znači da se razvila opća svijest. Nije da se čovjek pretvara, nego ga prilike tjeraju da iznova mora o tome misliti.
Jesu li se onda kod nas mnogi ateisti nominalno pretvorili u agnostike?
– Vjerujem čak nešto drugo: da su bili agnostici i prije, ali su se zvali ateistima iz neke partijske dosljednosti.
Znači, oni koji su lupali po vama bili su agnostici?
– Oni koji su mene mučili? Oni su bili politički neprijatelji moje Crkve i moga naroda! A ima li Boga ili ga nema, uopće im nije bilo važno.
Bilo im je to sporedno?
– Oni su se pokrivali teorijom ateizma, ali zapravo su bili neprijatelji moje Crkve i moga naroda.
Zašto su onda crkveni vrh i kler dali podršku Bandiću ako je to sada sve tako jednostavno?
– Nisu baš mnogi dali potporu, ali razumljivo je da nekoliko, čak i istaknutih predstavnika Crkve, razmišljalo da će biti teško glasovati za nekoga tko zvuči kao bivši komunist pa su se pokolebali tražeći izlaz u ovome drugome, koji je također jučerašnji komunist. Tako da u drugom izbornom krugu za vjernika i nije bilo mnogo izbora. Nijedno ni drugo nije mu bilo idejno blisko.
Obojica su, dakle, bivši komunisti.
– Točno, samo što mnogi, i od kršćana koje poznajem, skloni su misliti da je sadašnji predsjednik ipak nekako europskiji i kulturniji.
Hoće li on inzistirati na uklanjanju vjerskih obilježja iz javnih ustanova?
– Ne znam, to njega treba pitati. Nije još rekao što misli o tome. To ionako nije presudno pitanje.
Ali, izazvalo je burne reakcije?
– Izazvalo je burne reakcije kao i mnoge druge stvari koje nisu domišljene kod nas, a ako se o tome dublje promisli, onda ćemo znati što misliti. Mi još nemamo gotove definicije o tome.
Treba li to definirati i kako?
– Mislim da to ne treba definirati niti u vezi s tim tjerati velik spor. Kako je došlo, tako neka se razvija. A što će od toga biti, ja ne znam.
Trebaju li biti vjerska obilježja u javnim ustanovama?
– Da se mene pitalo nakon pada komunizma, ne bih inzistirao na tome da se to postavi u javne ustanove.
Zašto?
– Zato što javne ustanove nisu vjerske, a 50 godina naučili smo biti i te kakvi vjernici i bez križa i bez plaće svećeniku pa smo i dalje mogli biti dobri vjernici i bez križa u necrkvenoj prostoriji. I bez svećeničke plaće. A dobili smo i jedno i drugo.
Cijeli intervju pročitajte u današnjem Obzoru
pitanje , je..ko se ovdje pravi glup...??