Tužna vijest danas je pristigla iz Ministarstva obrane, o odlasku stožernog generala Antona Tusa, prvog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske koji je preminuo u 92. godini života, čovjeka koji je imao povijesnu ulogu u formiranju Hrvatske vojske, kao i u profesionalnom organiziranju obrane od srpske agresije 90-ih.
Partizanski kurir s 13 godina
General Anton Tus rođen je 22. studenoga 1931. u Bribiru u Vinodolskoj općini. Kad mu je bilo šest godina, ostao je bez oca Juraja, građevinskog poduzetnika koji je uglavnom radio na cestama od Zagreba prema moru. U zrakoplovstvo se zaljubio na prvi pogled, gledajući s kupališta u Novom Vinodolskom pilota u hidroavionu koji je doletio iz Divulja, kako se "utrkuje" s motornim čamcem na moru.
Kao dječak, sa samo 13 godina uključio se u Narodnooslobodilački rat, kurir u jednom partizanskom logoru posljednje dvije ratne godine. Poslije Drugog svjetskog rata završio je zrakoplovnu vojnu akademiju i ratnu školu, a školovao se i u komandnoj školi u Moskvi. U profesionalnoj karijeri koja traje od 1950. godine obavljao je dužnosti pilota lovca, nastavnika letenja, zapovjednika: eskadrile, puka, divizije, korpusa i zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Bilo je to sedamdesetih kada je Tus, ondašnji visoki oficir JNA, iz Beograda premješten u Zagreb na novu dužnost komandanta divizije, potom i korpusa Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.
U svoju se Hrvatsku u to doba vratio s diplomama Ratne škole, Zrakoplovne akademije, pa i moskovske Komandne škole te iznimnom reputacijom jedinog letača bivše vojske koji je pilotirao američkim i sovjetskim nadzvučnim avionima, tipa MiG-29 i F-16. No, kada su zapuhali vjetrovi rata, zbog protivljenja ratnim planovima JNA Ukazom Predsjedništva SFRJ 8. svibnja 1991. razriješen je dužnosti zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane. Naime, nakon krvavog Uskrsa, u travnju 1991. tadašnjem Saveznom sekretaru za obranu generalu Veljku Kadijević kazao je da Ratno zrakoplovstvo i PZO, s njim na čelu, neće ratovati protiv nijednog naroda, tako ni hrvatskog.
- Kada smo shvatili da JNA sa svojim srpskim kadrom namjerava na silu osigurati postojanje neke treće Jugoslavije, ili Velike Srbije, odlučili smo napustiti tu vojsku. To što su nas koji smo došli iz JNA u Hrvatskoj dočekali ovako ili onako, danas je manje važno. Predsjednik Tuđman shvatio je da smo mi jedini profesionalno spremni za stvaranje hrvatske vojske u najbitnije vrijeme, u vrijeme raspada Jugoslavije, u trenutku kada Srbija i Crna Gora upotrebljavajući JNA kreće u agresiju na Hrvatsku - ispričao je o tom vremenu.
Ubrzo je, već idućeg mjeseca, dobio rješenje koje je potpisao predsjedavajući Predsjedništva SFRJ kojim Tus predaje dužnost zapovjednika Ratnog zrakoplovstva, a zbog napuštanja JNA i preuzimanja dužnosti u HV, Vrhovni vojni sud u Beogradu osuđuje ga u listopadu 1991. i oduzima mu čin general-pukovnika JNA.
No, već nekoliko mjeseci ranije Antom Tus se, u kolovozu 1991. dragovoljno stavlja na raspolaganje za obranu Republike Hrvatske u zapovjedništvu ZNG i neposrednom kontaktu s predsjednikom Tuđmanom. Odlukom predsjednika Republike Hrvatske 21. rujna 1991. postavljen je na dužnost načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske i u to vrijeme neposredni je sudionik razvoja Hrvatske vojske te planiranja, provođenja i zapovijedanja obrambenim i napadnim operacijama u prve dvije godine Domovinskog rata.
POVEZANI ČLANCI:
Na toj dužnosti nalazi se do 22. studenog 1992., do sukoba s ministrom obrane Gojkom Šuškom zbog neslaganja s tadašnjom državnom politikom prema Bosni i Hercegovini. Odlukom Predsjednika, odlazi na dužnost Glavnog vojnog savjetnika predsjednika RH gdje se bavio pitanjima strateškog razvoja HV-a, odnosima RH-NATO i RH-OESS, međunarodnom vojnom suradnjom te planiranjem i praćenjem završnih operacija HV-a, a na toj se dužnosti nalazi do 1. travnja 1996. kada, na vlastiti zahtjev, odlazi u mirovinu.
Ni u mirovini nije mirovao. Od 12. veljače 2001. do 1. listopada 2005. na dužnosti je veleposlanika i šefa Misije Republike Hrvatske pri NATO gdje se bavio podizanjem ugleda RH i HV-a te širenjem istine o Domovinskom ratu i ulaskom RH u NATO. Za osobni doprinos u obrani RH i Domovinskom ratu te iskazanom hrabrosti dodijeljena su mu najviša odličja.
Godine 2018., Anton Tus dao je svoj posljednji intervju za Večernji list, tada već načet teškom bolešću, svega nekoliko dana nakon smrti svog prijatelja generala Petra Stipetića čija ga je smrt duboko pogodila i s kojim ga je vezalo više od četiri desetljeća čvrstog prijateljstva.
Govorio je o vremenima kada su obojica kao školovani časnici pristigli iz bivše JNA kako bi udarili temelje Hrvatske vojske.
Izvan političke močvare
– Došli smo braniti svoju zemlju, svjesni koliko riskiramo. Mi časnici i dočasnici, odnosno oficiri i podoficiri JNA, bili smo najviše izloženi. Proživljavali smo teške trenutke, bilo je tu političkih, ideoloških i obiteljskih lomova. Teška su to bila vremena i odluke, ali dvojbe za nas nije bilo: došli smo ispuniti svoj dug prema domovini kao profesionalni vojnici. Mi smo otvoreno razgovarali i rekli da nismo za opciju Treće Jugoslavije ni za Veliku Srbiju ni za bilo koju drugu soluciju, nego za višestoljetni san o samostalnoj RH. Pa ipak, nosili smo taj pečat vojnog školovanja, iako sam osobno otišao iz Beograda s dužnosti komandanta Ratnog vazduhoplovstva jer nisam prihvatio soluciju zauzimanja teritorija unutar RH. To nisam mogao pod cijenu života, baš kao ni Petar – prisjetio se general Tus.
Silno se zalagao da vojnici, njegovi nekadašnji suborci iz vremena Domovinskog rata, ostanu izvan političke močvare. - Zalagali smo se za europsku Hrvatska i smatrali da se moramo u tom smjeru usmjeravati, a ne tražiti stranačko zaleđe. Mi generali i vojnici moramo biti izvan stranaka kao i u cijeloj Europi, u demokratskom ozračju, jer naše nije politika, naše je država i stvaranje uvjeta da država opstaje i da razvije vojsku. To je bila naša zadaća koju smo ostvarili – kazao je general Tus, kojeg je u to vrijeme zaboljelo što se na minutu šutnje za Petra Stipetića u Saboru čekalo predugo i što su reakcije politike i medija bile prilično mlake. Preostaje vidjeti s koliko će pijeteta politički i vojni vrh na posljednji počinak, pet godina nakon Stipetićeve smrti, ispratiti generala Antona Tusa.
Gospodine generale, počivajte u miru i hvala vam na svom doprinosu u stvaranje hrvatske države.