Danima, tjednima, mjesecima... u zagrebačkoj Skupštini vodi se verbalni, nimalo hibridni, već poprilično stvarni, umalo križarski rat koji za svoj cilj ima difamaciju i likvidaciju Ive Lole Ribara, nekoć stvarnog čovjeka koji je mrtav već dobrih 75 godina. Tome je prethodila njegova makar simbolična rehabilitacija, kada je s njega prašinu otresao gradonačelnik Milan Bandić, pa ga u listopadu montirao u parku Prilaza baruna Filipovića. Dakako, iz trgovačkih pobuda, kako bi ugodio lijevim glasačima, uznemirenim jer je popustio pod pritiscima desnice koja je prethodno tražila uklanjanje Trga maršala Tita, ukratko, kako bi zadržao vlast.
Premda je spomenuti heroj antifašističkog rata časno poginuo tri godine prije pogroma kojeg su komunističke vlasti provodile na Bleiburgu, bistu su nakon postavljanja više puta išarali još uvijek nepoznati fašisti iz našeg sokaka, no oni su, kao i gradonačelnik Bandić, kao i Ivo Lola, sporedni likovi ove priče. Ovdje se radi o povjesničaru i političaru Zlatku Hasanbegoviću. Umjesto da se uhvati kakve svrsishodne političke inicijative – kada ga već ne zanima djelovanje na stvarnu korist građana – ovaj se uporno bavi duhovima, vraćajući Zagreb, pa i Hrvatsku, ne u devedesete, već u četrdesete godine prošlog stoljeća. Umjesto da se prihvati razvojne politike grada, demografskog sloma, infrastrukturnih projekata ili pak pošasti uhljebničke politike u gradskoj upravi, i pritom iskoristi činjenicu da je u politiku ušao bez ikakvih repova i čistih ruku, političar Hasanbegović sklapa trgovačke koalicije i provodi politiku čiji je krajnji doseg uklanjanje bista i obračun s komadima lima s pročelja zagrebačkih zgrada.
Prava šteta, rekli bi, bio je mladi lav, dečko koji obećava. Prognozirali su mu sjajnu budućnost, na trenutke se činilo kao da mu je usud namijenio rolu lidera ultradesnice, koja je sišla s političke pozornice s njegovim pokroviteljem Tomislavom Karamarkom. Guru konzervativnog pokreta imao je sve predispozicije iz pepela podići i preuzeti krajnje desnu političku scenu, možda i okupiti razjedinjene pravaše, no radije je odabrao ulogu prvog gradskog inkvizitora. Uistinu, koji je danas program, koji je to politički kredo Zlatka Hasanbegovića? Znamo za svjetonazor, no koje su njegove političke kompetencije i što je dosad učinio u interesu glasača koji su ga birali, osim što je demonstrirao vlastitu bezidejnu pustoš, koja će u budućnosti rezultirati tek micanjem imena ulica, trgova i parkova, samim time, i troškovima izrade novih dokumenata za građane s nepoćudnih adresa? U konačnici, najnovija epizoda u Skupštini završila je njegovim porazom, kojeg danas proglašava “moralnom pobjedom” i najavljuje novu rundu borbe protiv Ive Lole za tri mjeseca, kad pregrupira snage. Ma lako je za Lolu, za njim nema tko plakati pa će, kao nekoć Martin iz poslovice, Ivo Lola Ribar u Zagreb, Ivo
Lola Ribar iz Zagreba. No, kamo će Zlatko Hasanbegović? Jedno je sigurno, on nikada neće dobiti spomenik u Zagrebu, no ne zato što je rušio ili nije rušio dovoljno, nego zato što ama baš ništa nije gradio.
Pogledajte i fotogaleriju: Reutersove fotografije godine
Gospođo Rašović, moguće je poanta cijele priče da je danas smiješno postaviti spomenike komunistima. Jasno je da su posvuda bili ravni fašistima i nacistima. U ovim krajevima valjda i gori. Ustaše su tijekom rata počinili zločine, no vaši komunisti, suradnici Lole i ostalih sekretara su ih činili i nakon što je rat završio! Bez suđenja, bez obzira, bez milosti. Kako u Saboru reče Ingrid-Mara: Smrt fašizmu... Pa su nama Hrvatima natovarili krimen Jasenovca, valjda kao izgovor za Bleiburg. Lagali su nam o svemu, obmanjivali nas, uvjeravali u njihovu verziju povijesti. Kao i Staljin, Mao, Pol Pot... Jao tebi ako nisi prihvatio njihovo učenje! I dobro smo ga naučili, neki i predobro pa im ne izlazi iz glave! Da li Vi njima i danas, 2017. vjerujete??? Vjerujete li i djeci jugokomunista poput Josipovića, Pusićke, Goldštajna. Ja sam studirao povijest 70.-tih, ali o Bleiburgu nisam nikad ništa čuo ni čitao. Ni retka! O Jasenovcu su zato i mala djeca znala priču o barem 700.000 ubijenih. Da li im Vi još uvijek vjerujete suradnicima, suborcima Lole Ribara? Očito im vjerujete, kad već napadate Hasanbegovića. Ja osobno im više ništa ne vjerujem.