Mimohodom od ulaska u Borovo do Spomen obilježja u središtu sela te potom polaganjem vijenaca danas je u Borovu obilježena 32. obljetnica od ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika. Kada se govori o ovome zločinu, za koji se ističe da je to bio zločin bez kazne, redovito se ističe i kako je taj 2. svibanj pokazao kako će u Hrvatskoj doći do rata, da će on biti krvav i da će posebno teško biti na istoku Hrvatske. Među onima koji su položili vijenac bio je i ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade Davor Božinović koji je rekao kako su oni koji su planirali tu akciju htjeli izazvati strah i zabrinutost pa i paniku među stanovništvom i hrvatskim policijskim snagama ali da je zapravo izazvan potpuno drugi efekt te da su se ljudi diljem Hrvatske solidarizirali. Podsjetio je kako se istoga dana u Vinkovcima okupilo na desetke tisuća ljudi koji su iskazali pijetet prema žrtvi svojih pripadnika Specijalne jedinice policije. "Krenuli smo u stvaranje vlastite države, žaleći istodobno za žrtvama. Žalimo i danas, ali smo danas obučeni i opremljeni da se nešto slično hrvatskom čovjeku nikad više ne ponovi" – rekao je Božinović. Odgovarajući na upit novinara je li dolazak premijerke Srbije Ane Brnabić u Zagreb i najava posjeta premijera Andreja Plenkovića Srbiji najava boljih odnosa Hrvatske i Srbije Božinović je rekao kako je jedna istina i da je ona ta koju treba prihvatiti. Kazao je kako ubijeni hrvatski policajci nisu nikoga napadali nego da su samo išli raditi svoj posao
"Jedino na taj način, kada svi prihvatimo da je ono što se dogodilo ne samo za nas tragedija već neprihvatljivo sa bilo kog aspekta gledanja na te događaje, moći ćemo ići naprijed. Ja sam u tom smislu optimist. Neće biti lako i neće to trajati kratko ali mi pokazujemo da smo svom žrtvom, ali i sa svime što smo komunicirali i u zemlji i u inozemstvu, žrtvu hrvatskih branitelja i stvaranje hrvatske države postavili u kontekst koji je uza sve ono drugo što smo ispunili, Hrvatsku pozicionirao i kao članicu NATO saveza i EU i Šengenske zone kao i državu koja je itekako priznat međunarodni partner. To je put kojim želimo da svi naši susjedi idu, ali ponavljam za to je vrlo važna istina o svemu onome što se dogodilo" – rekao je Božinović.
Među ubijenim redarstvenicima bio je i Josip Culej čiji je brat Stevo Culej kazao kako je i ove godine u Borovu gdje su na podmukao način, u organiziranoj sačekuši, pobijeni hrvatski redarstvenici. Istakao je kako je to “zločin bez kazne” kao i da obitelji i suborci ubijenih obilaze i ponavljaju kako ništa ne smije biti zaboravljeno i da svi zločini moraju biti procesuirani. "Milijun puta sam prošao u mislimo kroz ovo selo. Sanjao da ćemo osloboditi Hrvatsku s čizmama ali je netko drugačije odlučio. Mislim da sve što je izgubljeno s puškom s puškom treba i vratiti" – rekao je Culej. Gradonačelnik Vukovara i predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava još jednom je prozvao Vladu RH. "Imamo vlast u Hrvatskoj koju smeta HOS i pozdrav “za dom spremni” ali je ne smeta JNA, četnički vojvoda i njegov mauzolej ovdje u Borovu, nepresuđeni ratni zločinci… To je žalosna činjenica Hrvatske danas, 32 godine nakon masakra u Borovu selu" – rekao je Penava.
Toga 2. svibnja 1991. godine u središtu Borova ubijeni su Stjepan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.). Svi oni bili su dio posebne jedinice policije iz Vinkovaca koja je došla u Borovo kako bi oslobodili dvojicu hrvatskih policajaca, Zvonimira Matkovića i Dalibora Križanovića, koji su u noći 1. na 2. svibanj tijekom redovite ophodnje bili zarobljeni od strane pripadnika srpskih paravojnih postrojbi. Nakon što su pripadnici specijalne policije ušli toga 2. svibnja u Borovo na njih se, iz pripremljene zasjede, počelo pucati sa svih strana. U napadu je ubijeno 12 policajaca dok ih je još 23 ranjeno. Sukob je trajao oko 2,5 sata, a završio je kada je u selo ušao konvoj od sedam vozila tadašnje JNA. Neki od preživjeli su pričali i kako su se iza vozila kretali naoružani civili, a da je iz jednoga od JNA vozila i pucano prema policajcima.
