Noć na otoku Kooragang sjeverno od Sydneya u Australiji za neke se pokazala kobnom. John Gould, ekolog sa Sveučilišta u Newcastleu tamo je istraživao populaciju zelenih i zlatnih žaba zvonarica (Litoria aurea) kada je naišao na scenu iz filma užasa, kada bi postojali takvi filmovi za žabe. Naime, ugledao je veliku ženku koja je grizla stražnje noge mužjaka polako ga uvlačeći u rupu dok je on ispuštao užasnute krikove. "Mužjak se stvarno trudio spriječiti to" kazao je Gould za New York Times. Ovo je prvi zabilježeni čin kanibalizma kod odraslih jedinki ove vrste, a Goulda je potaknuo na zaključak da ženke zelene i zlatne zvonarice mogu odlučiti mužjake pretvoriti u obrok ako nisu zadovoljne njihovom pjesmom. "Ženke su ultimativni predatori za mužjake" komentirao je.
Kanibalizam nije neuobičajen za vodozemce, no inače samo najmlađe jedinke završavaju kao obrok. Punoglavci raznih vrsta jedu manje punoglavce kako bi si dali prednost, što se ponekad događa i među braćom i sestrama, odrasle jedinke povremeno jedu jajašca ili larve, a mužjaci američkog daždevnjaka ponekad će pojesti vlastite mlade ako uvjeti za njihov razvoj nisu optimalni, no iznimno se rijetko viđa kanibalizam u kojemu sudjeluju dvije odrasle jedinke.
Dr. Gould nastavio je svoje istraživanje pregledom literature iz koje je izdvojio nekolicinu primjera, većinu iz laboratorija, kanibalizma među odraslim žabama. Primijetio je da do tog čina gotovo uvijek dolazi kada je ženka znatno veća od mužjaka. Kod zelenih i zlatnih žaba zvonarica, ženke mogu narasti do gotovo sedam centimetara, a mužjaci dosežu maksimalnih pet centimetara.
Na temelju istraživanja, Gould vjeruje da ženke mogu procijeniti je li mužjak prikladniji za razmnožavanje ili obrok prema jačini njegova zova, što znači da žapci preuzimaju velik rizik pokušavajući privući partnerice. "Moraš stvarno pohvaliti muške žabe koje stavljaju svoj život na kocku da bi se razmnožile. Možda postoji razlog zašto nećete često vidjeti muške i ženske žabe jedne pored drugih u jezeru" smatra on.
POVEZANI ČLANCI:
Profesor biologije sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini, David Pfennig, koji nije sudjelovao u Gouldovom istraživanju, kaže kako se radi o zanimljivoj ideji, no tvrdi da je potrebno zabilježiti više slučajeva kako bi se utvrdilo da se radi o fenomenu koji se događa relativno često. On upozorava na opasnosti kanibalizma poput gušenja prevelikim zalogajima, širenja bolesti i potencijalno opasnog otpora mužjaka.
Priča s otoka Kooragang ipak je završila sretno za žapca, otkrio je Gould. Nakon što je žaba jedva uspjela povući mužjaka u rupu, on je ispustio još jedan krik i uspio nogu istrgnuti iz njenih ralja i pobjeći.
VIDEO Prirodna putna ljekarna za najčešće tegobe vašeg ljubimca
