U novijoj povijesti HNK bilo je slučajeva da su karte za neki događaj rasprodane u samo dva sata, no nikad se nije dogodilo da takav interes javnosti izazove nastup jednog ekonomista, i to stranog. Vječni hrvatski kritičari društvene zbilje u tom će interesu zagrebačke javnosti za nastup francuskog ekonomista Thomasa Pikettyja vidjeti ovdašnju građansku pomodnost, a samog Pikettyja označiti pejorativnom etiketom ekonomske rock-zvijezde, no činjenica je da posljednja dva desetljeća nijedan naslov iz sfere ekonomske publicistike nije izazvao toliko zanimanja. Marketinški gledano, Pikettyjev Kapital u 21. stoljeću imao je najboljeg promotora. Punih godinu i pol prije objave knjige u Hrvatskoj, elektronička verzija uratka francuskog ekonomista našla se u rukama hrvatskog premijera Zorana Milanovića. A Milanović nije štedio vremena i truda da naciju obavijesti o tome što čita.
– To je puno ozbiljnija knjiga od Marxova “Kapitala” koji je obična improvizacija. To je jedna od najozbiljnijih knjiga koje sam ikada čitao budući da je rezultat 15-godišnjeg istraživanja – ispričao je svojedobno u radijskom intervjuu.
Ipak, što je možda i važnije – a svjedočio je o tome i Slaven Letica – premijer je dijelio preporuke za čitanje knjige u svom užem krugu prijatelja i suradnika, guverneru Borisu Vujčiću, ministru Siniši Hajdašu Dončiću, poduzetniku Emilu Tedeschiju, ekonomskom analitičaru Velimiru Šonji... Kako je takva usmena promocija djelovala najbolje je opisao sam Letica zaključivši kako mu se “baš ta čitalačka preporuka učinila poticajnom za nabavu jer nije mala stvar kad jedna knjiga postane teorijskom ili doktrinarnom osnovicom za predsjednika vlade lijevoga centra i njegove prijatelje: ministre, savjetnike, guvernere, poduzetnike”.
Kao Letica vjerojatno su rezonirali i drugi hrvatski građani koji su pohrlili u knjižare nakon što je na prošlom Interliberu Profil izdao hrvatsku verziju, pa je Kapital 21. stoljeća odmah dospio na vrh ljestvice najprodavanije publicistike u zemlji. Ipak, svi koji su pročitali opsežnu Pikettyjevu knjigu vjerujući kako će ona postati doktrinarna osnovica Vlade, po svemu sudeći uzalud su potrošili vrijeme i novac. Zoran Milanović i njegova vlada nisu u svojoj politici implementirali nijednu konkretnu mjeru koja bi djelovala u smjeru smanjenja takvih trendova.
Primjerice, porezna politika Vlade bila je konfuzna – cenzus za oporezivanje dohotka najvišom stopom od 40 posto prvo je spušten do razina kojima je tom drakonskom stopom obuhvaćen veći dio srednjeg sloja, samo da bi zatim ipak bio povećan, ali uvelike na štetu prihoda lokalne zajednice i cijene usluga koje plaćaju i najsiromašniji. Porez na nekretnine, zamišljen kao još jedno oruđe uvođenja društvene pravednosti nad bogatim rentijerima, najavljen je, pa zaboravljen. Doduše, ponovno je uveden porez na dividendu, ali zasad ipak ne i na kapitalnu dobit.
No, usprkos pažljivom iščitavanju Pikettyjeve knjige, ni premijer ni itko iz njegove formalno socijaldemokratske vlade nije predložio mogućnost uvođenja poreza na nasljeđivanje, jednog od osnovnih Pikettyjevih prijedloga za suzbijanje “dinastičkog kapitalizma”. Ili citirajući poznatog investitora Nenada Bakića: “U razvijenoj Europi svi osim Norveške i Austrije imaju porez na nasljeđivanje. Te dvije zemlje, međutim, imaju značajno veću marginalnu stopu oporezivanja dohotka od Hrvatske (dakle, tako se nose s preraspodjelom). U Hrvatskoj nema poreza na nasljedstvo za prvi nasljedni red. Primjerice, u Njemačkoj je on 7%-50% uz minimalna oslobođenja! Hrvatska je, dakle, zaista iznimka u tome smislu! (...) Kako je moguće da od svih glavnih poreza koji postoje ili se najavljuju, Vlada jedino ne spominje porez na nasljedstvo?”
Na to Bakićevo pitanje, Vlada nije odgovorila, no od politike je taj odgovor možda bilo i nerealno očekivati. Od ekonomske struke i znanstvene zajednice, pak, reakcije su bile jednako mlake. Ili barem analize domaće znanstvene zajednice nisu uspjele izazvati interes domaće javnosti. Što je i kakav je Kapital u 21. stoljeću građane očito zanima, što je i kakav je taj kapital u Hrvatskoj izgleda bitno manje. Je li, onda, Piketty ekonomska rock-zvijezda? Ili je takva njegova publika?
>> 'Kapital u 21. stoljeću' – najvažnija ekonomska knjiga godine snižena 25%
Milanović je sam, negdjeoko izbora za predsjednika sdp, izjavio da nije skužio Marxa i Kapital tj da mu je to "prekomplicirano". sad kaže da je "improvizirano". čini se da mu je i Piketty prekompliciran samo to nije skužio.