Tišinu siječanjske noći remetili su brojni koraci, pokoji povišeni glas
i lomljenje grana u gustom šipražju. Potraga je trajala satima, umor se
nije imao pravo primjećivati. Trenutak neopreznosti mogao je ugroziti
dječakov život. Ipak, jutro je donijelo olakšanje; mali Branko Aleksić
pronađen je živ.
Osmijesi, suze radosnice, čestitanja i zahvale miješali su se zbog
jakih emocija i sreće nakon uspješnog završetka akcije spašavanja
dječaka. Kada se sve stišalo, kada se ispraznila scena dramatičnog
prizora nedavne potrage u požeškom kraju, ostala je tišina koja u
normalnim okolnostima redovito obavija Gorsku službu spašavanja.
Zakon nepotpun
To vam je jednostavno tako i mi već 57 godina nemamo ništa
protiv. Pogotovo ako smo uspješni i akcije spašavanja završe sretno,
poput ove kaže Dubravko Butala, predsjednik Komisije za tehniku
spašavanja i školovanje kadrova. No, iza oku javnosti vidljive strane
rada HGSS-a, skriva se druga strana priče, opterećena problemima i
čestim nerazumijevanjem mjerodavnih.
Problema doista ima i uglavnom izviru iz manjkavo napisanog i
prihvaćenog Zakona o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja. Upozoravali
smo, ali nas nitko nije htio poslušati do kraja pa su ostala otvorena
pitanja financiranja i ovlasti. Kad spominjemo ovlasti, to znači da smo
tražili da budemo nositelji i organizatori spašavanja u izvangradskim
sredinama.
Što se novca tiče, HGSS se, prema novom zakonu, financira iz državnog
proračuna, a lokalne bi stanice sredstva za rad trebale dobivati od
jedinica lokalne samouprave. Naizgled to zvuči idealno, ali kako nije
propisano koliko, one formu mogu zadovoljiti i sa 50 kuna
upozorava Butala na paradoks.
Čiji je to problem
U službi u kojoj su među gotovo 400 pripadnika u cijeloj državi samo
četiri stalno zaposlena profesionalca manjak novca može spriječiti
odlazak na hitnu intervenciju jer, recimo, nisu imali za benzin.
Svih 15 stanica još nema službena vozila pa se moraju snalaziti
korištenjem privatnih automobila članova. Mi smo volonterska služba
koja profesionalno shvaća obveze i tako im i prilazi pa nam nikako ne
odgovara prebacivanje loptice između različitih instancija vlasti koje
žele stvoriti dojam da je sve ovo samo naš problem. Samo moraju znati
da je nerealno pozivati ljude s pomoću različitih oblika promidžbe da
dođu u našu zemlju, da ovdje troše novac, a da im pritom ne možemo
zajamčiti sigurnost dodaje Butala.
A upravo se širenjem turističke ponude povećava i broj intervencija.
Sve popularniji pustolovni turizam, na žalost, ubire danak zbog
lakovjernih i temeljitoj pripremi nesklonih turista. Ljudi doznaju za
neku lokaciju, olako je shvate i otisnu se u avanturu uvjereni da im se
ništa ne može dogoditi.
To je najbolji način da se upadne u probleme često opasne za
život slaže se Butala i nastavlja kako nije isto ožednjeti u
planini ili u gradu.
Bocu s vodom u gradu možeš kupiti ili napuniti na svakom uglu, a
u planini je sasvim druga priča. Ondje se čovjek vrlo lako može
uspaničiti jer problem ne može riješiti i niz sitnih pogrešaka vodi u
katastrofu lista Butala popis lanjskih intervencija u kojima su
pripadnici HGSS-a intervenirali na Velebitu, Kleku, kod Vrgorca,
Ogulina, Pazina...
PARADOKSI Manjkav zakon Hrvatsku gorsku službu spašavanja stavlja pred veliku kušnju