Sve dolazi na naplatu, no zadnje četiri hrvatske vlade ponašale su se kao da račun za isporučeni ruski raketni sustav S-300 neće nikada morati platiti. A sudski se proces između Zvonka Zubaka, predstavnika grupe partnera i trgovaca oružjem (tvrtka WFL-Winsley Finance Limited) koji su 90-ih opskrbljivali Hrvatsku oružjem, nakon 15 godina suđenja približava se kraju.
Još u rujnu mora biti saslušan zadnji svjedok (Zlatko Mateša). Hrvatska javnost zna da je uoči oslobodilačke akcije Oluja RH pokazala na mimohodu na Jarunu dijelove tada gotovo nepoznatog ruskog strateškog oružja koji osigurava nadzor zračnog prostora i rušenje svih neprijateljskih letjelica na daljini od 150 km do visine od 28.000 metara. Mnogi se analitičari slažu da je taj sustav odvratio bilo kakvu mogućnost intervencije srpsko-jugoslavenske vojske. I RH je mogla sama vratiti svoj teritorij.
Pouzdan isporučitelj oružja
Zubak se do tada već bio potvrdio kao pouzdan isporučitelj oružja jer je u oko 160 letova već bio u RH prebacio dvije eskadrile MiG-ova 21 i nekoliko eskadrila ruskih transportnih (Mi-8) i borbenih helikoptera (Mi-24). Rat je završen, no sustav S-300 nije sve do danas potpuno isplaćen. Zubak i njegovi partneri potražuju oko 200 milijuna dolara odštete, nudeći i nagodbe, odštetu u dionicama vrednijih hrvatskih tvrtki (poput Croatije Airlinesa), no vlade u Zagrebu gurale su glavu u pijesak i otezale. Zubak, međutim, nije odustao, a prije desetak dana, na zadnjem ročištu suđenja na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu šokirao je Državno odvjetništvo koje u procesu zastupa interese RH. Zubak je kazao da više ne traži novac i odštetu, nego traži da mu se vrati neplaćeni sustav, jer ima kupca!
Zubak i partneri tražili su povrat sustava još 2004., kada su prvi put pronašli kupca, no RH je pritisnuta da ne vraća sustav jer je kao kupac detektirana tada problematična država (Irak). Dvanaest godina kasnije, 2016., Zubak i partneri opet traže povrat S-300 kao najbolje rješenje, jer ponovo imaju kupca. Radi se o politički nespornoj i bogatoj zaljevskoj državi. Zubak je na sudu u Zagrebu čak kazao da je taj kupac spreman platiti puno više novca nego što je cijena cijeloga spora s RH (200 milijuna USD). Objašnjava da je sustav S-300 sada puno skuplji nego prije 10-15 godina. – Moglo bi se reći da sustav danas nema cijene. Nitko ne zna koliko je Iran platio sustav, no spominju se i milijarde dolara – kaže. Zubak je sudu objasnio zahtjev da bi RH trebala dopustiti ruskim inspektorima da dođu njihovi stručnjaci iz tvornice, obave inspekciju sustava i vide u kakvom je stanju. – Spremni smo ga preuzeti i time trenutačno prekinuti spor s RH, koja ne bi trebala više ništa platiti bude li sustav u izvornom stanju – kaže Zubak.
Bez zapovjednog centra
Podsjeća da je onaj dio sustava koji je isporučen sadržavao 6 raketnih lansera s pripadajućim vozilima, svaki s po 4 rakete, pripadajuće rezervne dijelove te radare Viška. Tvrdi da nije isporučen zapovjedni centar, bez kojega je sustav nemoćan. Tek je nedavno saznao da je 1997. na sastanku na Brijunima odlučeno da se sustav neće kompletirati, ali ga o tome nitko nije obavijestio. Svjedok Stjepan Mesić je na ročištu posvjedočio ono o čemu su mediji šuškali godinama, no bez dokaza. – Tadašnji premijer Sanader kazao mi je da je sustav 2004. otišao u SAD – rekao je Mesić! – Ako je tomu tako, onda je to strašno u međunarodnim okvirima – kaže Zubak.
Što će njegovi ruski partneri napraviti pokaže li se da sustav više nije u RH? Odlučit će ruska država, no takav vojni skandal sigurno bi mogao proizvesti posljedice za RH ako je izvezla rusku vojnu tehnologiju bez dozvole u SAD. No, Zubak svejedno nudi Hrvatskoj novi aranžman koji bi riješio njezin problem i s eskadrilom borbenih aviona.
– Država kupac sustava S-300 sama je predložila da dio tog dogovora bude i ustupanje ili prodaja kreditom na 10 godina eskadrile zrakoplova F16, koji su u odličnom stanju, a lani su generalno remontirani. Zrakoplovi su isprobani i u ratnim uvjetima i njihovom nabavom HRZ bi na dulje vrijeme riješio problem nadzora hrvatskog neba – iznosi Zubak. No, pokaže li se da sustav nije u RH, što onda? Zubak kaže da su WFL-u uvijek bili spremni na povratak ili nagodbu. Ako je točno ono što svjedoči Mesić, RH je pred velikim problemom. Zubakovi su odvjetnici tražili još 2005. i 2006. da u sudski zapisnik uđe da se zabranjuje otuđenje sustava iz RH. Iz DORH-a su im tada rekli da je sustav na čuvanju. Danas to zvuči čudno. No to i pokazuje koliko je DORH bio koordiniran s Vladom i da su i oni vjerovali da je sustav još u zemlji. Za razliku otad, Zubak misli da DORH danas zna gdje je sustav, i na mukama su kako ispuniti nalog suda i priznati gdje je sustav sada. Hrvatska se očito više ne može “praviti luda” u tom sporu. U MORH-u neće komentirati zbivanja na sudu, osim ako to ne naloži Vlada – do tada je sve očito “vojna tajna”.
