Da su doista ponekad čudni putevi hrvatskog pravosuđa svjedoči primjer Sretka Kalinića Zveri, glavnog egzekutora zemunskog klana koji u Srbiji izdržava više višegodišnjih kazni zbog sudjelovanja u likvidaciji srbijanskog premijera Zorana Đinđića, kao i likvidacija koje je počinio u ime "Zemunaca".
Naime, ovih je dana zagrebački Županijski sud zbog zastare obustavio izdržavanje kazne zatvora Kaliniću koju mu je Općinski kazneni sud u Zagrebu izrekao 24. kolovoza 2010. Zver je tada osuđen na 18 mjeseci zatvora zbog krivotvorenih hrvatskih putovnica koje su nađene kod njega kada je koji mjesec prije toga uhićen u Zagrebu. Ta je presuda postala pravomoćna 12. studenog 2010., a u vrijeme njezine pravomoćnosti Kalinić je već mjesecima bio u pritvoru zatvora u Beogradu.
Jer praktički ni 24 sata nakon što mu je izrečena nepravomoćna presuda, uz neviđene mjere osiguranja u kojima je među ostalima sudjelovao i ATJ Lučko izručen je Srbiji. Čime je postao prvi hrvatski državljanin koji je izručen Srbiji i to na temelju sporazuma koji je napravljen malo nakon što se doznalo da su se on i Miloš Simović, još jedan "Zemunac" nakon atentata na Đinđića 2003. neometano skrivali u Hrvatskoj. A da se tu skrivaju nisu znali ni MUP ni SOA. Odnosno doznali su slučajno nakon što su se u lipnju 2010. njih dvojica međusobno oružano razračunali na jezeru Rakitje. Simović je nakon toga pobjegao i biciklom (!?) prešao u Srbiju gdje je gotovo odmah uhićen dok je Kalinić bio ranjen pa je prvo pospremljen u bolnicu, a zatim u Remetinec.
On je inače rođen u okolici Zadra pa uz srbijansko ima i hrvatsko državljanstvo, a kako ga je Srbija tražila zbog ubojstva premijera Đinđića, da bi joj bio izručen napravljen je sporazum između dvije zemlje prema kojem jedna drugoj izručuju svoje državljane koji se traže zbog organiziranog kriminala.
I sad dolazi najbolji dio priče. Iako je sporazum o međusobnom izručenju napravljen samo zbog Kalinića, te iako je on od tada do sada jedina osoba koja je po tom sporazumu izručena iz Hrvatske u Srbiju i obrnuto, te iako je to danima bila glavna medijska vijest i u Hrvatskoj i u Srbiji, za njim se po nalogu zagrebačkog Županijskog suda 1. ožujka 2012. raspisuje tjeralica jer je nedostupan hrvatskom pravosuđu!? Istovremeno, Kalinić je sve to vrijeme iza rešetaka zatvora u Beogradu, gdje mu opet sudi za Đinđićevo ubojstvo te bezbrojne likvidacije koje je počinio kao pripadnik zemunskog klana.
Osim toga, proteklih godina o njemu se vrlo ekstenzivno pisalo jer je sa Željkom Milovanovićem, jednim od osuđenika za ubojstvo Ive Pukanića pokušao pobjeći iz beogradskog zatvora te zato što se u beogradskom zatvoru sukobio s Darkom Šarićem, narko bossom kojeg je DEA svojevremeno označila kao glavnu mete svoje akcije Balkanski ratnik.
No sve te stvari očito nisu bile poznate našem pravosuđu, koje je za Kalinićem prvo raspisalo tjeralicu, a zatim, sada nakon što je od pravomoćne presude proteklo 10 godina protiv njega obustavilo i izvršenje izrečene mu kazne zbog zastare.
A što se tiče te kazne, Kalinić ju je "zaradio" zbog krivotvorenih hrvatskih putovnica. Suđenje mu je počelo i završilo u jednom danu, a kada je tog dana u sudnici upitan kako se izjašnjava o krivnji, vezan lancima i budno čuvan od pravosudnih policajaca, Kalinić je uz smiješak odgovorio:
- Napišite što hoćete, meni je svejedno!
Nakon što mu je sudac objasnio da ne može tako napisati, Kalinić mu je prvo replicirao:
- Onda, ne smatram se ja krivim nizašto...
A onda je nakon kratke konzultacije sa svojim odvjetnikom ipak kazao da je kriv. Suđenje je nakon toga trajalo svega 20 minuta, a Kalinić je osuđen na jedinstvenu kaznu od godinu i pol dana zatvora, odnosno točno onoliko koliko je u optužnom prijedlogu tražilo tužiteljstvo. Obrazlažući presudu, sudac je naveo kako je neosporno utvrđeno da je Kalinić počinio djela za koja se tereti, i to na temelju njegova priznanja i grafološkog vještačenja.
Kalinića se teretilo da se koristio dvjema hrvatskim putovnicama na imena Drage Cesara i Milivoja Mandića. Riječ je o originalnim hrvatskim putovnicama, koje su izvađene uz pomoć originalnih dokumenata Cesara i Mandića, u koje je Kalinić umetnuo svoje slike. Putovnicu na ime Cesara osobno je izvadio 25. kolovoza 2006. u PU zagrebačkoj, dok je onu na ime Milivoja Mandića 25. siječnja 2009. izvadio u jednom od hrvatskih konzulata u BiH.
Za putovanja se služio Cesarovom putovnicom, pa je ona bila puna pečata i žigova, a Kalinić je tijekom svog bijega i skrivanja nakon likvidacije srbijanskog premijera Zorana Đinđića u Beogradu 2003.,, putovao po Hrvatskoj, BiH, Italiji, Nizozemskoj, Španjolskoj... Zadnje njegovo putovanje bilo je u Italiju u kojoj je boravio četiri mjeseca. Sam Cesar pak, saslušan tijekom istražnog postupka, kazao je kako on nema pojma odakle Kaliniću njegova putovnica jer on sam putovnicu nikada nije vadio niti je trebao ikamo putovati. Isto tako nejasno je ostalo i odakle Kaliniću Cesarova osobna iskaznica na osnovi koje je i izvadio putovnicu.
A Kalinić je pak kazao da je putovnice pribavio posredstvom Cvetka Simića Preletača, koji je ubijen u veljači 2010, nakon čega mu je raskomadano i dekapitirano tijelo nađeno u zagrebačkom jezeru Jarun. No kako mu je Simić nabavio putovnice, o tome Kalinić nije govorio. Samo je kazao da je za njih obje platio ukupno 26.000 eura te da je ona na ime Milivoja Mandića bila – rezervna.
– Činilo mi se da bi bilo dobro imati dvije putovnice – kratko je tu činjenicu tada objasnio Kalinić.
Za sebe je tada kazao da je razveden te otac jednog djeteta, da od imovine nema ništa te da je vojsku služio u JNA i bivšoj krajini 1992. Pohvalio se i da je bio posljednja generacija JNA te da je sada za vojsku – nesposoban.
Složio se tada da ga izruče Srbiji, a njegova je kazna trebala biti ustupljena Srbiji što se očito nije dogodilo u proteklih 10 godina. Inače, Tomislav Karamarko je kao šef MUP-a svojevremeno tvrdio da su novinarske baljezgarije da je Kalinić osobno došao po svoju krivotvorenu putovnicu u PU zagrebačku. No te su se tvrdnje pokazale točnim, kasnije je zbog toga provedena i interna istraga u PUZ-u koja je poslije rezultirala, djelom, optužnicom u aferi Border, u kojoj je više ljudi optuženo zbog krivotvorenja hrvatskih putovnica. Takve je putovnice na koncu imao svaki viđeniji kriminalac u regiji, uključujući i sadašnjeg vođu zemunskog klana Luku Bojevića, koji trenutačno u Španjolskoj služi kaznu.
Nakon što je izručen Srbiji, Kalinić je tražio obnove postupaka te je ponovo osuđen zbog likvidacija koje je počinio u ime zemunskog klana i atentata na Đinđića, na kazne od po 30, odnosno 40 godina zatvora. Sam se "hvalio" da je pobio 20 ljudi, a tijekom suđenja u Beogradu pričao je da je u Zagreb došao u ljeto 2004. iz Španjolske, da se skrivao u unajmljenom stanu, da je iz Zagreba putovao u Beograd kako bi tamo likvidirao jednog Bojovićevog neprijatelja, kako je granicu između Hrvatske i BiH prešao pomoću krivotvorene putovnice, a onu između Srbije i Bih preplivavajući Drinu.... I tajne službe za ništa od toga nisu znale dok se on i Simović šest godina kasnije nisu sukobili na Rakitju te pucali jedan na drugog.
Hrvatsko pravosudje - cirkus!