Žene kriju godine i sjedine. Muškarci kriju ćelavost na koju lijepe pramenove sa strane. Mnoga sirotinja krije svoje podrijetlo. Debeli i debele kupuju odjeću koja će ih bar malo učiniti vitkim. Bivši zatvorenici kriju svoje biografije. Neke niske osobe debelim potplatom ili štiklama povećavaju visinu. Neki bi dali cijelo bogatstvo da na televiziji nisu viđeni kako kopaju nos... Svak nešto krije, pa i Vlada krije broj nezaposlenih. Uostalom, zar možete zamisliti da ljupkosti, nasmiješenosti i neprispodobivim šeširima naše premijerke pristaju 334 tisuće nezaposlenih? Po njezinu držanju i riječima, mi smo sretna zemlja u kojoj nevolje nisu veće od zrnaca prašine na novom odijelu koje samo treba otpuhnuti.
Kad slušate Andriju Hebranga kako stanje u Hrvatskoj uspoređuje sa stanjem u nekim zemljama u Europi, pa i u onima koje su oduvijek u našim predodžbama bogate i u kojima se dobro živi, pomislite – pa cijeli nam kontinent ima zavidjeti! Kad ministar Milinović opisuje hrvatsko zdravstvo kao manje-više najbolje na svijetu, pobojite se da će odasvud iz inozemstva nagrnuti pacijenti na liječenje u Lijepoj našoj.
Kad govori o djelotvornosti hrvatskog poljodjelstva, ministar Čobanković zapravo može samo reći – pogledajte me, to vam sve govori! A već sam strani izgovor nekih glasova u ministra Bajsa pokazuje kako nam se turizam srodio sa zemljom. Onda novopristigli Ivan Domagoj Milošević! Ma mi izgledamo moćnije od Japana kad nam on govori kako je sva svjetska poslovna elita pohodila Zagreb i pokazala interes za ulaganja u Hrvatskoj, a i sreća je što on svu tu elitu može smjestiti u svojih stotinjak stanova. Kako takvu čovjeku može pristajati broj nezaposlenih koji se ubrzano kreće prema polovici milijuna u zemlji koja od te brojke ima nešto više stanovnika?
Ili kako pristaje obiteljskom usponu i sreći nove ministrice Martine Dalić čija visoka dužnost u ovoj konzervativnoj sredini nije smjela iskompleksirati njezina muža, koji je stoga brže-bolje imenovan u Upravni odbor Ine? Pogledajte te blještave automobile, te zrakoplove, ta putovanja, te susrete s najvećim svjetskim odličnicima, ta priznanja koja i Pantovčak i Banske dvore iz susjedstva, Europe i svijeta danomice zasipaju... Zar tome pristaje nesreća stotina i stotina ljudi koliko ih svaki dan gubi posao!? Pogledajte bogatstvo našega predsjednika, njegovih i premijerkinih savjetnika, zar tome pristaje sve veći broj korisnika pučkih kuhinja?
Jedan predsjednikov savjetnik, svjetski poznati patentolog, ravnatelj velike tvrtke koja je nekad bila državna, svake godine zbraja goleme profite, dijeli dividende, ali dijeli i otkaze radnicima kako bi smanjio troškove poslovanja i što dublje se uvukao u stražnjicu svome njemačkom gazdi. To je, dakle, savjetnik našeg predsjednika koji prima radnice “Kamenskoga” da bi licemjerno ganuo općinstvo a njima koristio – baš ništa! Jedan pak iznimno bogati i džemsdinovski šarmantni premijerkin savjetnik radnike splitskog brodogradilišta proglašava lijenčinama, gotovanima, parazitima, a zauzima se za to da država rasproda sve što joj je još ostalo u vlasništvu!
On koji je svoje desetke milijuna eura posredno oteo upravo radnicima, među ostalim se uvelike okoristivši od svojedobne prodaju banaka na kojoj je svesrdno radio!
Na početku rekoh – svak nešto krije, pa bi se sad moglo pomisliti da skrivanjem broja nezaposlenih vlast krije svoju nečistu savjest. Ali i nečista savjest je neka savjest. Prije će biti da je motiv estetski: vlast se ne želi slikati s nesrećom vlastite zemlje koju je zapostavila, čiju bijedu proizvodi i prezire.
ha ha ha ha .......kreten...RIBNIK.....po običaju nema ni jedan argument . ...jedino što može reć u svoju obranu je da je retardiran....pa mu je to . olakšavajuća okolnost.................tako ta budala misli....