Zagrebački "Manhattan", kako ga je prozvao gradonačelnik Milan Bandić, glavni je infrastrukturni projekt u metropoli o kojem se u zadnje vrijeme govori. Novozagrebački "grad u gradu" trebao bi obuhvaćati područje između rijeke Save, Avenije V. Holjevca, Avenije Dubrovnik i Ulice R. Cimermana, uključujući i Velesajam.
Što s Velesajmom, čiji su mnogi dijelovi godinama zapušteni, pitanje je koje se već duže vrijeme postavlja. Odgovor nije jednostavan, između ostalog zbog toga što su mnogi paviljoni značajna djela hrvatske moderne arhitekture poznatih autora kao što su Božidar Rašica i Ivan Vitić, a neki su i pod konzervatorskom zaštitom. Među arhitektima koji su ostavili svoj trag na Velesajmu je Djivo Dražić, koji je s pokojnim kolegom Edvinom Šmitom projektirao južni ulaz, zgradu carine na jugozapadnom kutu velesajamskog prostora te dogradnju paviljona 10, a 2006. je sa suradnicima izradio i studiju za Velesajam.
- Današnje stanje Zagrebačkog velesajma jasno ukazuje da je bilo krajnje vrijeme da se donese odluka o njegovoj sudbini - kaže Dražić za Večernji.
Smatra da odluku da se konačno stavi na dnevni red pitanje budućnosti jednog od najvrijednijih zagrebačkih lokaliteta svakako treba pozdraviti jer u sebi krije veliki potencijal, ali ne bez opreza zbog zamki koje u sebi također krije.
- Valja imati na umu da područje planiranog projekta nije "tabula rasa" nego da ovaj prostor ima svoju povijest, tradiciju i vrijednosti koje je potrebno respektirati i sačuvati. Pritom ne mislim samo na postojeću urbanu matricu Velesajma, koja je također pod konzervatorskom zaštitom kao i devet paviljona, od kojih nekoliko po mojem mišljenju baš i ne zaslužuju da budu zaštićeni, nego i na vrijedan krajobrazni fond, a pogotovo na pejsažnu i ekološku vrijednost priobalja Save, prostora sjeverno od Ulice J. Antalla na kojem je sada hipodrom i koji bi po mojem mišljenju trebao biti izuzet od izgradnje. Da parafraziram, ako se već planira "Manhattan", onda ovaj prostor zaslužuje da bude njegov "Central Park" - smatra Dražić.
Dražić misli da će biti vrlo teško izbjeći da se projekt ne pretvori u aglomeraciju trendovski dizajniranih stambenih nebodera, jer se, kako kaže, najveći profit krije u prodaji stanova, a profit je obično najveći pokretač svake investicije.
- Konačno, valja imati na umu da, ukoliko se ne izgradi barem jedan most preko Save, bez obzira na to koliko uspješno "Manhattan" bio realiziran, on će ostati odsječen od grada kojemu prvenstveno treba donijeti novu urbanu kvalitetu. Uspjeh projekta zavisiti će ponajprije o kvaliteti partnerskog odnosa između vlasnika zemljišta, Grada i investitora, odnosno o mjeri u kojoj će Grad uspjeti uvjeriti investitora da izgradi javne sadržaje i uredi javne prostore, poštujući postojeće i stvarajući nove vrijednosti ovog prostora - kaže Dražić.
Rješenje za Velesajam pokušavalo se nakon 2000. iznaći kroz brojne studije, no one su, kaže Dražić, redom završavale u ladicama.
- Sve studije, pa tako i naša iz 2006. godine, bazirale su se na pretpostavci opstanka Velesajma uz smanjenje njegove površine i transformaciju ostatka prostora koji bi se otvorio gradskim sadržajima. Mi smo tada tu predložili četiri poslovna nebodera duž Avenije Dubrovnik, multinamjenski tematski sajam slobodnog vremena oko velesajamske Aleje nacija, te stadion i nogometnu školu Kajzerica u sportsko-rekreacijskoj zoni na sjeverozapadu. Bilo je doduše i pokušaja da se Velesajam potiho eutanazira, primjerice prijedlogom izgradnje gradskog stadiona na ovom, za tu namjenu neprikladnom prostoru (znamenitog 'Plavog vulkana'), ali do toga, na sreću nije došlo. Nadam se da ovo sada nije znak da se od Velesajma definitivno odustaje, što bi po mojem mišljenju bila šteta. U budućnosti trebalo bi tu naći mjesta za jedan suvremeni višenamjenski prostor za održavanje različitih izložbi i skupova po uzoru na američke convention centre - kaže Dražić.
Velesajam je na sadašnjoj lokaciji od sredine pedesetih, no južni ulaz, prepoznatljiva zgrada plave boje, izgrađen je tek krajem osamdesetih po projektu Dražića i Šmita. Tada je izgrađena i njihova zgrada carine.
- Izgradnju južnog ulaza omogućila je Univerzijada 1987. godine. U to vrijeme zbog lošeg ekonomskog stanja, u bivšoj državi bila je na snazi zabrana gradnje poslovnih i sličnih zgrada, tako da je projekt rađen pod krinkom info-centra za Univerzijadu - prisjeća se Dražić.
- U to vrijeme Velesajam je poslovao vrlo dobro, međutim, promjena geopolitičkih odnosa nakon hrvatskog osamostaljenja, kao i teške ratne i poratne godine dovele su do problema u poslovanju, stagnacije i, konačno, stanja u kojem je ZV postao gradski problem - kaže Dražić.
Dražić smatra da su južni ulaz i carina danas u prilično lošem stanju, kao i da će ih u budućem rješenju biti teško zadržati jer će sigurno biti smetnja budućem rješenju poteza duž Avenije Dubrovnik.
- Ukoliko se ovaj potez uistinu kvalitetno riješi, neću pretjerano žaliti zbog njihova uklanjanja - zaključuje Dražić.
Pogledajte video rekonstruirane Radničke ceste do Domovinskog mosta:
Obzirom da se predmetni prostor nalazi između Jadranskog mosta i Mosta slobode, nejasno mi je gdje bi bio još jedan most na tome potezu. Inače, sviđa mi se ideja novog projekta o zelenoj potkovi tj. povezivanju s Parkom mladenaca. Arhitekti znaju biti previše kritični, negativni, loše argumentirani i ponekad im se čini da se očituju iz jada i jala što nisu uključeni u projekt. Malo više detaljiziranog i obrazloženog mišljenja arhitekata i urbanista ne bi škodilo. Jer vrijeme i napredak ne daju se zaustaviti. Činjenica je da gradskoj blagajni koja curi na sve strane i iz koje se kupuje politička moć, nedostaje novac za društvene projekte. Odakle da ga namaknu ako ne iz džepova privatnih investitora?