Kvart u koji su trenutačno uprte sve oči u Zagrebu definitivno je Savica, gdje već četiri dana traje opsadno stanje u parku. Iz istog razloga Savica je trenutačno kvart u kojemu se susjedi najviše druže i u kojemu se najbolje poznaju.
Mi smo skupina susjeda
Doduše, silom prilika jer na svojoj omiljenoj livadi dežuraju doslovno 24 sata na dan kako bi spriječili bagere da počnu s radovima. Ima ih više stotina okupljenih u inicijativu “Čuvamo naš park”, a ističu da nije riječ o nikakvoj političkoj opciji, profesionalnom udruženju ili udruzi, već doslovno o skupini susjeda koji žele najbolje za svoj kvart. Razgovarali smo s nekoliko njih koji su inicijativu osnovali i koji organiziraju djelovanje. Sve je počelo 2013. godine kada je jedan od susjeda načuo da se sprema projekt gradnje crkve.
– Nas nekoliko odmah se skupilo jer nam je to zvučalo neprihvatljivo – objašnjava Nevenka Trombetaš Bakić, jedna od osnivačica inicijative koja priznaje da nitko nije mislio da će se tako dugo “družiti”. Ipak, gradonačelnik Milan Bandić od crkve nije odustajao, a oni nisu odustajali od parka. U početku nisu uopće znali u što se upuštaju ni kako se bori protiv institucija, no učili su “hodu“, a iz dana u dan priključivalo se sve više ljudi različitih profesija.
– Najteže je bilo boriti se kada nitko nije vjerovao u nas. Jedino što nas je onda tjeralo naprijed jest to da znamo da smo u pravu – govori 56-godišnja Zagrepčanka koja na Savici živi već 32 godine, još kada nisu imali ni vode pa su je nosili iz bunara. Ova profesorica matematike ističe da je to kvart u kojem su njezina djeca odrasla.
Djetinjstvo na travi
Imala su sretno djetinjstvo igrajući se u prirodi, na travi, a sada se to mališanima iz kvarta želi oduzeti. Prvo crkvom, a sada i novim parkom u kojemu bi umjesto prirodne trave postavili umjetnu.
– To je predimenzioniran projekt u kvartu kojemu trebaju zelene oaze – ističe arhitektica Suzana Dobrić Žaja, također članica inicijative koja čvrsto vjeruje u obranu parka. Stoga joj nije problem probuditi se u četiri ujutro iako na posao ide tek u osam. Prije toga dežura ispred bagera da ne bi počeli s radom.
– Samo želimo da sve bude gotovo. Dokazali smo da nismo bili protiv crkve, nego da zbilja želimo sačuvati zelenilo – rekla je 34-godišnja Blaženka Sečkar, koja je od djetinjstva živi na Savici. Sjeća se igre u parku te kako je godinama čekala da naraste drveće koje bi sada trebalo biti posječeno. Istaknula je da inicijativu podržavaju gotovo svi susjedi, pa čak i ljudi iz drugih dijelova grada. Jučer je čovjek čak iz Dubrave došao do Savice da bi prosvjednicima donio sok i čestitao. Plan je pak bio da u ovo vrijeme već slave, a ne da su opet u borbi.
– Već smo spremali feštu jer smo zaustavili gradnju crkve, a tad su došli bageri – rekao je 45-godišnji Igor Kramarić, inženjer elektrotehnike koji radi za američku tvrtku, po njihovu vremenu, pa po danu dežura, a po noći radi. No ističe i da je iz cijele situacije proizašlo i nešto dobro.
– Nevenka, Suzana, Blaženka, Sanjin, Rade... sve su to susjedi pokraj kojih sam godinama živio, a nisam ih poznavao. Danas smo pak jako dobri prijatelji – zaključio je.
Postoji nešto što se zove javni interes i uvijek je ispred privatnog interesa šačice buntovnika. Smisao demokracije i biranja predstavnika koji upravljaju javnim interesom je upravo da se spriječi nametanje privatnog interesa uske skupine građana. Ako predstavnici ne upravljaju dobro javnim interesom onda ih građani kažnjavaju na izborima. Ovo što se trenutno događa je totalitarizam i anarhija gdje uska skupina pojedinaca koju nitko nije birao na izborima određuje kako će se upravljati javnim dobrima.