Četvrtak, pet sati ujutro, 24. veljače 2022. godine. Na zapovijed Vladimira Putina ruska je vojska započela invaziju na Ukrajinu. Toga se dana život dvanaestogodišnje Pavle Gusev potpuno promijenio. Školsku je klupu zamijenila podrumom u kojemu se krila od rata, a jedini izvor svjetlosti u mračnom i skučenom prostoru, ali i tami koja je u sekundi zavila njezinu zemlju, bila je obična svijeća. Nešto poslije uspjela je pobjeći iz Kijeva i sada živi u Zagrebu, no ne prestaje misliti na Ukrajinu i patnje svojih sunarodnjaka, kojima je odlučila pomoći time što će prvi put odrezati svoju dugu, pomno njegovanu kosu.
Ponijela malu torbu i plišanca
– Kada idem spavati, stalno razmišljam o tome kako bih mogla pomoći svojoj domovini i vojnicima. I tako sam se sjetila da bih se mogla ošišati i prodati kosu kako bi se tim novcem kupilo vozilo hitne pomoći za ranjene – objašnjava Pavla. Ideju će pak realizirati uz potporu udruga Crvena Kalyna i Dobro Dobrim, koje su nakon njezine inicijative pokrenule humanitarnu akciju.
– Došla je kod mene i rekla da želi pomoći svojoj zemlji tako što će se ošišati. Naravno da time neće moći prikupiti dovoljno novca za vozilo hitne pomoći, ali odlučio sam pokrenuti akciju kako bi ljudi vidjeli primjer u ovoj djevojčici i možda se priključili pomoći za Ukrajinu – kaže Vadym Kovenia iz Crvene Kalyne.
Pavla će se ošišati na zagrebačkome koncertu trenutačno najveće ukrajinske zvijezde Artema Pivovarova, koji se održava sutra u Tvornici kulture.
– To je bila moja ideja. Žao mi je kose, ali mi je drago što ću je dati za vojnike. Kada bi me i drugi podržali pa se priključili našoj akciji, brže bismo zajedno skupili novac i kupili vozilo hitne pomoći. Poslat ćemo ga u Ukrajinu i tako spasiti živote – poručuje.
Kada je počeo rat, imala je svega deset godina. S obitelji i prijateljima pobjegla je iz Kijeva u 49 kilometara udaljeno selo, no ondje su se našli u okupaciji.
– Cijelim mjestom odzvanjale su sirene za uzbunu. Čula sam kako padaju helikopteri, avioni, bombe... Nestalo je struje i vode. Vani je bilo minus devet, a jako puno ljudi, i vojnika i civila, gubilo je živote. Jako sam se bojala, mislila sam da ni mi nećemo preživjeti – govori Pavla.
VEZANI ČLANCI:
Nije se više igrala lutkama, a njezinu dječju bezbrižnost zamijenio je strah.
– Jednog jutra ruski vojnici s puškama upali su nam u stan. Uzeli su hranu, morali smo im dati jer bi nas u suprotnome ubili. Već drugi dan gledali smo kako selo nestaje dok se na ulicama vode žestoke borbe, a avion se srušio tek dva kilometra od našeg doma. Bilo je strašno. Htjeli smo fotografirati što se dogodilo, ali nam ruski vojnici nisu dali, razbijali su mobitele – prisjeća se njezina majka Albina.
Najgore je, dodaju, bilo kada je bomba eksplodirala samo stotinu metara od Pavle, a dioptrija joj je od toga, kako su poslije doznale, porasla za čak +1,5. Tri i pol tjedna nakon početka ruske invazije odlučile su pobjeći iz svoje zemlje.
– Ponijela sam samo jednu malu torbu u koju sam strpala najosnovnije. Uspjela sam uzeti i jednog plišanca jer smo u njega skrivali novac – govori djevojčica. Krenule su prema rijeci koju su uspjele prijeći, a spasilo ih je to što je Pavla u ruci držala papir na kojemu je pisalo "dijete". Avionom su potom odletjele u Poljsku, a na kraju uz pomoć prijateljice Lane stigle u Zagreb.
Dvije godine žive na Trešnjevci i iznimno su, napominju, zahvalne stanodavcu Marijanu koji im je ustupio stan. Pavla ovdje ide u školu, uz onu ukrajinsku, koju pohađa online, ali i glazbenu, u kojoj svira klavir. Teško im je bilo prilagoditi se zbog drukčijeg jezika i kulture, no ovdje su, ističu, pronašle sigurnost.
– Hvala Hrvatima, našim prijateljima, puno su učinili za nas. I djeca u školi lijepo su me prihvatila, samo mi je ponekad malo teško jer sa mnom nisu moji prijatelji iz Ukrajine – priznaje Pavla.
Uključite se donacijom
Ratne su traume, kaže majka Albina, na djevojčici ostavile traga. Kada čuje zvuk aviona, rukama skriva glavu, a jako se boji i grmljavine. Ujutro pak najprije čita vijesti, a svakodnevno se čuje i sa svojim prijateljima iz Ukrajine.
– Kažu da situacija nije dobra. Stalno se uključuju sirene za uzbunu u školi pa se ona onda zatvara, a djeca trče kako bi se sakrila – zabrinuta je Pavla, iako svoje prijatelje pokušava umiriti, govoreći im kako će sve biti dobro.
No i ona i njezina majka boje se da će rat u Ukrajini još dugo trajati, a želite li se uključiti u humanitarnu akciju koju je inicirala, donirati možete u udrugu Dobro Dobrim na IBAN HR6123600001102956881 s opisom plaćanja "Za Pavlu".
Tko je tom djetetu rekao da će za odrezanu kosu dobiti vozilo hitne pomoći?