Da, i ja mislim da naobrazba bez prakse ne vrijedi puno. Imali smo prije nekoliko dana na stranicama ovih novina jednog stranog stručnjaka koji hrabro tvrdi da je sadašnji obrazovni sustav potpuno promašen jer učenike tjera da uče napamet odnosno štrebaju. Rekao bih da je to točno.
Ogromna je razlika između znanja stečenog štrebanjem i znanja stečenog primjenom. Ovo drugo znatno lakše ostaje u glavi te se lakše i vraća pojavi li se ponovno potreba za sličnom aktivnošću. Koliko smo puta posljednjih desetljeća slušali mitove o “glupim Švabama fah-idiotima” koji ne znaju ništa osim onoga čime se bave.
A onda takva konstrukcija padne u vodu kada se samo ovlaš provjeri stanje gospodarstva jedne i druge države. Nešto tu očito nije u redu. Uvjerio sam se i sam u čemu je dio tajne tog njemačkog obrazovanja. Od ljudi iz drugih djelatnosti slušao sam o tome da njemački kolege dolaze sa znatno većim praktičnim znanjem od nas. Nije da naše znanje ne vrijedi ili je neprimjenjivo, nego je jednostavno uočljiva ta razlika između učenja za stolom i u praksi.
Osim sustava oko kojega se već godinama ne možemo dogovoriti, tu su i sredstva koja su nam iz godine u godinu sve starija – ne obnavljaju se. Nije sve izgubljeno, kao da nam poručuju s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Agrar je očito u startnoj prednosti, zemlje ima, ne mora se kupovati. Ondje profesori svoje studente vode kroz proizvodnju vina od početka do kraja. Ide se od sadnje vinograda, rezanja, zaštite, berbe do proizvodnje vina. Briga o osam hektara vinograda traje cijelu godinu. Godišnje se proizvede 35.000 litara vina, od kojih se 30.000 litara proda.
Sve to studenti uče i kroz to učenje prolaze unaprijed metode pokušaja i pogreške koje su nas sve čekale jednom kada smo (ako smo) počeli raditi. Oni će imati ogromnu startnu prednost u odnosu na one čija profesura razmišlja staromodno. Tko takve ne bi htio zaposliti odmah. Probni rok za njih nema smisla. Vjerojatno će znati više od šefova.
>>
Kod nas kad radis u firmi se trazi da znas sve, da nitko ne bude nezamjenjiv. I tako svi znamo po malo od svega, a konkretno ne znamo nista. Njemci se specijaliziraju za određeno područje i o tome znaju sve i zato imaju strucnjake, a mi kvazistrucnjake za sve tj nista.