U tjednu rujna s programom "Istok je istočno" u Dokukinu KIC odlazi se u hladnije predjele euroazijskog kontinenta, uz tri dokumentarca koja su režirala žene, koji prikazuju funkcioniranje različitih mikrozajednica u nemilosrdnim uvjetima, zametenih snijegom, opresijom ili prijetećom kišom metaka.
Program se otvara sutra s projekcijom filma ukrajinske redateljice Irine Cilik, "Zemlja je plava poput naranče", koji je među ostalim u Sundanceu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film. Dokumentarac nas vodi u gradić na istoku Ukrajine koji je potpuno paralizirao sukob između separatista i vojske i prati trud jedne obitelji, majke s četvero djece, da među detonacijama bombi i pod patrolama vojnika ostanu prisebni. Okosnicu čini projekt najstarije kćeri za filmsku školu; članovi obitelji tako preuzimaju uloge u produkciji filma, kao postava iza i ispred kamere. Sam proces snimanja uključenoj obitelji postaje iznimno intrigantan poligon za nošenje s traumom rata. Film je na programu i u petak te subotu.
Nakon Cilikinog filma, sutra u 20.30 sati posjetitelje očekuje i projekcija u Berlinaleu nagrađenog filma Natalije Jefimkine, nezaboravnog i otkačenog dokumentarca koji prodire u “kult garaža” na sjeveru Rusije. Iza metalnih vrata tih malenih i kudikamo ogromnih prostora nagurano je sve zamislivo – osim vozila. Jefimkinov hvaljeni prvijenac "Ljudi iz garaže" okuplja niz vinjeta o neobičnim personama koji se povlače u svoje garaže u kojima provode vrijeme baveći se svojim hobijima, strastima i kuriozitetima. Za Ilju je garaža proizvodni pogon, Roman u njima uzgaje prepelice, dok Viktor desetljećima iskapa bizarno duboke podzemne katove; svima su to prostori koji nude obećanje samoostvarenja. Projekcije su planirane i za petak te subotu.
Treći naslov u programu, planiran za petak i subotu, jest "Besmrtni", film hipnotizirajuće ljepote Ksenije Okhapkine koji je u Karlovym Varyma 2019. nagrađen Kristalnim globusom za najbolji film. U njemu odlazimo sjeverno od arktičke polarnice, u ruski grad sumorne i surove klime koji je postao notoran kao mjesto izgnanstva političkih protivnika sovjetskog državnika Staljina. Bez naracije opserviramo naoko bezazlene situacije iz svakodnevnog života grada i uviđamo da je zov ideologije ukorijenjen u mentalitetu ljudi od malenih nogu. Dokumentarac je to koji prvo osvaja svojim slikovnim kompozicijama, a onda i indoktrinacijom koju one uokviruju.
