Oni svoju maštu pretvaraju u djelo.
Super je, kažu, osjećaj kada napraviš nešto svoje. Spajaju likovnu umjetnost, tehničku kulturu i programiranje u jedno. Imaju tek 11 godina i već su pravi majstori u robotici. Una Corazza, Una Isajbegović i Sven Palac iz Osnovne škole Gustava Krkleca pobjednici su 8. Robokup natjecanja koje se u subotu održalo u OŠ Matije Gupca.
Tri kategorije
Ukupno 34 ekipe učenika od petog do osmog razreda, iz šest županija te jedna iz Bosne i Hercegovine, natjecale su se u tri kategorije: strujni krugovi, konstrukcija i programski zadatak te mobilni robot.
– Ovo nas je iznenadilo. Nismo mislili da ćemo biti tako dobri u sve tri kategorije. Fantastičan je osjećaj biti najbolji među toliko natjecatelja – uzbuđeno su poručili pobjednici iz OŠ Gustava Krkleca.
Sven obožava automatiku, a lani je sudjelovao na Državnom natjecanju mladih tehničara. Želi se, kaže, time baviti i dalje. Una Isajbegović odlična je matematičarka, a Una Corazza bit će gimnastičarka.
– Jako sam ponosan na njih. Sve su to odlični učenici koje čeka svijetla budućnost – poručio je njihov mentor Josip Jurić.
Natjecanje organizira Hrvatska zajednica tehničke kulture.
Proljetni kamp
– Izvan natjecateljskog dijela pridružila nam se mala ekipa iz Dječjeg vrtića Zvončić, pa je najmlađi među nama bio jedan petogodišnjak. A svjetleće krijesnice izrađivala su djeca s Downovim sindromom koja su bila naši gosti na ovogodišnjem natjecanju – rekao je Bojan Floriani iz Hrvatske zajednice tehničke kulture.
Pobjednička ekipa iz OŠ Gustava Krkleca za nagradu je, od sponzora natjecanja, dobila elemente za robotiku te proljetni kamp u Kraljevici.
Da se malo više uloži angažmana i truda bilo bi i puno više djece koja bi se time bavila. Ovako očekivati od djeteta koje je tek krenulo u prvi razred da razmišlja poput "odrasle" osobe i sama traži nešto a još nije ni upoznalo školu je ipak malo iznad njegovih mogućnosti koliko god ono bilo bistro i pametno. Kao i do sada i ovdje se pojavljuje fenomen iz komunizma u kojem se odabere dvoje troje "sretne i pametne" djece i s njima se radi samoreklama. Kao što rekoh na početku nedostaje veći angažman a onda bi bio i puno veći odziv djece prema ovim i sličnim radionicama. Sve u svemu ima puno više pametne djece nego što se misli samo ima i puno manje nastavnika koji imaju dovoljno komunikacijskog znanja i komunikacijskih vještine da se s njima bave i da im omoguće daljnje razvijanje. Žalosno.