Ne znamo kako su se zvali, kako su izgledali niti što su odijevali. Nikada nećemo doznati kako su zvučale njihove uspavanke i jesu li se igrali skrivača i lovice. Život djece u prethistorijska vremena, u kamenom, bakrenom, brončanom i željeznom dobu, arheolozima je i dalje nepoznanica jer o njemu svjedoče samo rijetki pronađeni predmeti i njihove krhotine.
Arheologija djetinjstva stoga ima nezavidnu zadaću: temeljem ostataka starih više tisuća godina sastaviti slagalicu koja bi dala odgovore na pitanja što su radila prapovijesna djeca, čime su se hranila i igrala, kakav je bio njihov status u društvu...
Možda i vučedolske praćke
Na neka pokušava odgovoriti i izložba “Djetinjstvo u davna vremena” koja se do 6. veljače može razgledati na prvom katu Etnografskog muzeja. Sedma je to gostujuća izložba u megaprojektu “Igračke – djetinjstvo zauvijek” koji traje do kraja svibnja, a postav je pripremio Arheološki muzej. Točnije, viši kustos Ivan Drnić te Daria Ložnjak Dizdar iz Arheološkog instituta, a asistirali su Slađana Latinović, Martina Gregl, Nikola Faller i Matija Dronjić.
– Naša se izložba poklopila s Darijinim projektom proučavanja arheologije dječjih grobova u nalazištima kontinentalne Hrvatske. S druge strane, ja se bavim analizom predmeta iz prapovijesnih naselja – objašnjava viši kustos Drnić. Kako je riječ o predmetima i kostima od kojih su, primjerice, oni pronađeni u Vučedolu stari i oko 5000 godina, zadaća im nije laka. Zbog toga su projektu pristupili nešto drukčije nego dosadašnji gosti.
– Prikupljenih predmeta je malo, a za mnoge ne možemo sa sigurnošću tvrditi je li riječ o ritualnim figuricama, igračkama ili umanjenim replikama predmeta koji su služili kao modeli za izradu većih. Zbog toga ih nismo htjeli fetišizirati. U fokusu izložbe i nisu predmeti ni lokaliteti nego priča o onome što smo dosad otkrili o životu pretpovijesne djece – navodi Drnić. Njegova je sukustosica imala i puno težu zadaću pri ispitivanju dječjih posmrtnih ostataka jer su stanovnici koji su živjeli na ovim prostorima u kasnom brončanom i željeznom dobu, ističe, uglavnom spaljivali svoje mrtve pa je analiza vrlo složen proces. Ipak, neke stvari pretpostavljaju da su otkrili. I djeca prapovijesti igrala su se oponašajući odrasle te u brončanom i željeznom dobu imala četveronožne prijatelje kao i mali suvremeni homo sapiensi.
– U mnogim nalazištima i nekim grobnicama pronašli smo figurice pasa i drugih domaćih životinja od pečene gline i keramike za koje zbog jednostavne izrade smatramo da su ih načinila djeca. U blizini Slatine na jednoj pogrebnoj lomači iz 11. stoljeća pr. Kr. pronašli smo ostatke ježa za kojeg vjerujemo da je ritualno spaljen s dječakom kojem je pripadao – otkriva Daria Ložnjak Dizdar. U Vučedolu su pak pronađene keramičke pikule za koje se smatra da su pripadale djeci, no još utvrđuju jesu li ih koristili za praćke ili neku drugu vrstu igre. – Često nailazimo na zvečke. One su i ritualni predmeti jer su služile i tome da tjeraju zle duhove i sile od novorođenčadi – dodaje Drnić.
Povezanija s prirodom
Igračke prapovijesti imale su didaktičku zadaću pripreme djece za buduću ulogu u zajednici.
– Prapovijesna djeca bila su i puno povezanija s okolišem i često su materijale iz prirode poput slame, drveta ili gline koristila pri izradi igračaka – ističe D. Ložnjak Dizdar. Istraživanja arheologa odgovorila su i na pitanja čime su se hranila prapovijesna djeca. Na mnogim su mjestima pronađeni ostaci grahorica, čak i komadi mesa, ljuske od jajeta... Pronađene su i posude s ostacima životinjskog mlijeka, pa i meda. No, daleko od toga da su im u životu tekli med i mlijeko.
– Djetinjstvo je bilo kraće i okrutnije. Ovisno o kulturi, no već između 10. i 12. godine djeca su bila inicirana u svijet odraslih – zaključuju autori izložbe. •
