Dvadeseto izdanje Human Rights Film Festivala posvećenog ljudskopravaškim temama i autorskom filmu starta danas i traje tredan dana u kinima Tuškanac i Kinoteka, te u Dokukinu KIC gdje će se odvijati popratni, diskurzivni program i klubu Močvara rezerviranom za glazbeni program. Festival organiziraju Multimedijalni institut/MaMa Zagreb i URK/Močvara, a ulaz na sve programe osim glazbenog je slobodan.
Filmski program 20. HRFF-a predstavlja 26 igranih i dokumentarnih filmova koji su obilježili ovu godinu, među kojima se ističu dobitnik nagrade žirija Filmskog festivala u Veneciji Saint Omer redateljice Alice Diop, igrana Sparta jakog dokumentarnog naboja redatelja Ulicha Seidla, Nema medvjeda Jafara Panâhija, redatelja kojeg je iranska vlast osudila na šestogodišnju zatvorsku kaznu kako bi ga spriječila da snima filmove, najnoviji dokumentarni filmovi Sergeja Loznice Prirodna povijest uništavanja i Kijevski proces, raskošni kolonijalni triler Alberta Serre Priča s Pacifika te najznačajniji naslovi regionalnih autora koje predvode medicinski dokumentarni triler Još jedno proleće Mladena Kovačevića i na Mostri premijerno prikazana igrana drama Da li ste videli ovu ženu? Matije Gluščevića i Dušana Zorića sa Ksenijom Marinković u glavnoj ulozi.
Human Rights Film Festival otvara se u nedjelju, 4. prosinca u Kinu Tuškanac filmom Godine super osmice dobitnice Nobelove nagrade za književnost Annie Ernaux kojeg autorski supotpisuje sa sinom Davidom Ernaux-Briotom. Film čine obiteljski filmovi snimljeni između 1972. i 1981. godine koji predstavljaju više od puke obiteljske arhive i funkcioniraju kao zrcalo načina života i društva u desetljeću nakon 1968. te direktno utječu na teme kojima se bavi u svom šezdesetogodišnjem stvaralačkom životu.
Proslavljena redateljica dokumentarnih filmova Alice Diop za svoj se igrani prvijenac, sudsku dramu Saint Omer, inspirirala istinitom pričom o čedomorstvu u kojoj je žena navodno ostavila svoju 15-mjesečnu kćer na francuskoj plaži prepustivši je klimi i smrti. Diop, i sama trudna u vrijeme slučaja koji je potresao Francusku, nastoji istražiti "veliko univerzalno pitanje" našeg odnosa s majčinstvom, kao i dekonstruirati kontinuirano nasilje nad crnkinjama u francuskom društvu.
Premijerne projekcije imat će najnoviji igrani filmovi redatelja specifičnog prosedea: Ulricha Seidla, Jana Panahija i Alberta Serre. Film Sparta Ulricha Seidla prati pedofila koji odlazi u najsiromašnije dijelove Rumunjske gdje pod krinkom učitelja juda iskorištava djecu i njihove neobrazovane roditelje. Nema medvjeda Jafara Panâhija, autora kojeg su iranske vlasti osudile na šestogodišnju zatvorsku kaznu ove godine u srpnju, dirljiva je meditacija o nezaustavljivoj umjetničkoj kreativnosti na granici misteriozne metafikcije i slepstik komedije. Najambiciozniji film Alberta Serre do sad, Priča s Pacifika, je eliptičan politički i kolonijalni triler prožet proturječjima, nagađanjima i moralnom dvosmislenošću, kojim autor ukazuje na imperijalističku korupciju i ispraznost velikih političkih diskursa.
U posebnom programskom fokusu ovogodišnjeg HRFF-a su četiri dokumentarna filma Mantasa Kvedaravičiusa, litvanskog redatelja kojeg su ubili ruski vojnici dok je snimao u ukrajinskom Mariupolju početkom travnja ove godine: Barzah, Mariupolis, Mariupolis 2, Partenon, te dva najnovija dokumentarna filma Sergeja Loznice iz 2022. godine: Prirodna povijest uništavanja o neadekvatnom odgovoru njemačke poslijeratne književnosti na stradanja vlastita naroda u vrijeme britanskog tepih-bombardiranja gradova koji nisu mogli biti ratni ciljevi – naročito Dresdena, te Kijevski proces o “Kijevskom Nürnbergu” iz 1946., jednom od prvih sudskih procesa koji naciste i njihove suradnike drži odgovornima za zločine počinjene tijekom Drugog svjetskog rata. Propagande radi, produkcijski tim Moskovskog središnjeg dokumentarnog studija popratio je događanje, no snimljeni se materijal ipak nigdje nije prikazivao sve do sad.
Programski poslovično snažno prisutnu autorsku filmsku produkciju regije ove godine na HRFF-u, među ostalima, predstavlja novi film Mladena Kovačevića koji se nakon šljokicama posute kapitalističke more u filmu Sretan Božić, Yiwu (2020), na HRFF vraća medicinskim dokumentarnim trilerom Još jedno proleće o epidemiji variole vere (velikih boginja) u Jugoslaviji 1972. godine; Da li ste videli ovu ženu?
Matije Gluščevića i Dušana Zorića svjetsku je premijeru imao na Mostri, a priča o sredovječnoj ženi Draginji (Ksenija Marinković) koja kroz tri različita života pokušava “da iskoči iz svoje kože”; te Mekani brodovi, film o preminulom multimedijalnom umjetniku Željku Zorici Šišu koji će biti premijerno prikazan na njegov rođendan, u petak 9. prosinca. Svojim drugim dugometražnim filmom Afterwater prikazanim na ovogodišnjem Berlinaleu na HRFF se vraća Dane Komljen (Svi severni gradovi), a hrvatsku premijeru imat će nagrađivani dokumentarni film Pomrčina Nataše Urban u kojem se uz pomoć očevih dnevnika bavi recentnom srpskom poviješću. Na 20. HRFF-u će svjetske premijere imati kratki filmovi Nebojše Slijepčevića (Banija) i Vladislava Kneževića (Refrakcije).
