Vrijeme teče, mjesec dana je prošlo, a oni se još dogovaraju. Tako otprilike stanovnici pogođeni potresom razmišljaju o početku sanacije štete koju je prouzročilo podrhtavanje tla na 5,5 Richtera. Ne treba žuriti, smatraju političari na državnoj i gradskoj razini, jer riječ je o obnovi za sljedećih 150 ili 200 godina pa je treba odraditi kako spada.
Regulativa za dva mjeseca
Donošenje zakona o obnovi Zagreba i okolice, na kojem bi se trebala temeljiti rekonstrukcija, očekuje se u sljedeća dva mjeseca, a obavezno je, smatra prvi čovjek metropole Milan Bandić, da bude usuglašen i sa strukom pa se stoga jučer i sastao s njezinim pripadnicima. Ujutro se i ministar graditeljstva Predrag Štromar prošetao sa statičarima koje vodi Josip Atalić, profesor s Građevinskog fakulteta, a do jučer su pregledali oko 10.000 zgrada.
– Preostalo je obići još barem osam tisuća – kazao je Štromar, dok je Atalić dodao da je od dosad pregledanih oko 500 u “crvenom”, oko 3000 je “žutih”, a ostalo je “zeleno”.
– To je neka gruba procjena koja će nam pomoći u formiranju zakona te mjera popravka i pojačanja. Ono što slijedi detaljni su pregledi, ali vjerujem da ćemo njih uklopiti u zakon – kazao je Atalić. Inzistirat će na tome da u zakon o obnovi, ali i onaj o gradnji, bude uvršten i tzv. seizmički certifikat, koji će biti obvezan za sve buduće radove i gradnju.
– Razradit će se zakonom, jednako kao i kategorije, kojih bi trebalo biti pet ili šest, ali i postupak kojim će se moći dobiti viša. Odnosno, što vlasnik mora napraviti da bi, primjerice, prešao iz kategorije C u onu B – istaknuo je Atalić.
Stanovnici nisu sudjelovali
Slični certifikati “izdržljivosti na potres” standardni su u zemljama na seizmički aktivnom području, poput Slovenije, Italije ili Turske, od kojih će se preuzeti i mjere koje se moraju poduzeti da bi se zgrada pojačala, što se može učiniti drvenim pločama ili FRP trakama, umetanjem zatega, dodavanjem zidova... A u Društvu arhitekata Zagreba smatraju i da bi zakon za metropolu trebalo temeljiti na onome o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika, koji je donesen nakon potresa 1979. Te usto formirati i posebno tijelo koje će koordinirati radove, jednako kao što je tada osnovan Zavod za obnovu Dubrovnika koji je vodi do danas.
– Ključno što treba preuzeti iz dubrovačkog primjera jest suradnja lokalne i državne razine, institucija i strukovnih udruga te raznih disciplina jer je ona temelj kvalitetnom i sveobuhvatnom pristupu i uspješnoj realizaciji obnove Zagreba – smatra ravnateljica zavoda Mihaela Skurić. Obnova se u prvim godinama financirala iz proračuna Savezne Republike Hrvatske te bivše Općine Dubrovnik, ali i putem boravišne pristojbe, općinskih taksi... Šteta je, pak, procijenjena na 50 milijuna dolara.
– Stanovnici nisu sudjelovali u obnovi. Zakonom je ostavljena mogućnost da im se za njihovo sudjelovanje u financiranju odobri povoljno kreditiranje, no to se nije provodilo. Zavod je izgradio zgrade za preseljenje sa stotinjak stanova površine oko osam tisuća kvadrata, koji su ustupani stanovnicima za vrijeme provođenja obnove. Bivši nositelji stanarskog prava u staroj jezgri preseljenjem u zamjenski stan dobili su u njemu stanarsko pravo. Sa zakonom o otkupu stanova u društvenom vlasništvu, početkom devedesetih, oni su ih otkupljivali – govori Mihaela Skurić. Najveći izazov u obnovi Dubrovnika, dodaje, bio je i ostao zadovoljenje zahtjeva i standarda konstruktivne sanacije s onim konzervatorskim, koji su u naravi suprotni
