Kako se bliži kraj školske godine, tako se polako opraštamo od ovogodišnjih Večernjakovih STEM radionica koje se u zagrebačkim osnovnim školama već treću godinu zaredom provode u suradnji s Hrvatskom zajednicom tehničke kulture. Veliki finale odradili smo u velikome stilu u društvu učenika trećeg razreda OŠ Ivana Gorana Kovačića koji su na jedan dan postali pravi mali inženjeri aeronautike.
“Radost” im donijela radost
– Tri godine smo vjerni pretplatnici na časopis Radost, koji nas je ove i prošle školske godine nagradio zanimljivim i poučnim znanstvenim radionicama koje djeca naprosto obožavaju – pohvalila se učiteljica Ružica Lulić. I doista, klinci jedva čekaju da voditelj radionice Bojan Floriani pokuca na vrata učionice. Jedan od razloga krije se u tome što Bojan nikada ne dolazi praznih ruku – sa sobom uvijek nosi svoje “čarobne” kutije i kovčege iz kojih vadi razne materijale i alate s kojima se djeca danas rijetko imaju priliku susresti, a još manje raditi s njima.
– Koliko god to ponavljali, nikad nije dovoljno – učenicima osnovne škole nedostaje praktičnog rada. Promicanje tehničke kulture naš je posao i uvijek ga radimo s veseljem, ali ovakve aktivnosti trebale bi dolaziti “iznutra”, odnosno biti dio nastavnog plana i programa, a ne samo kao sporadični događaji. No i tako je bolje nego nikako – naglašava Floriani. S njim se sigurno slažu i naši trećaši koji nisu imali previše vremena za razgovor jer posla oko projektiranja zrakoplova je mnogo. Osim toga, slika govori tisuću riječi pa su na kraju rado pozirali sa svojim zrakoplovima.
– Gle, stvarno leti! Da vidimo čiji ide najdalje! – nastala je cijela graja kad su se zrakoplovi prvi put vinuli u zrak.
Puno su toga napravili učenici OŠ Ivana Gorana Kovačića u dvije godine, koliko su se družili s Bojanom. Jesu li pritom štogod naučili?
Prava škola za život
– Djeca su prezadovoljna, a i ja s njima. Premda smo radionice uzeli dvije godine zaredom, nije im dosadilo i svaki put su jedva čekali da počnu raditi. Ono što mogu reći jest da su tijekom tog perioda postali puno kreativniji, a postali su puno vještiji s predmetima kao što su škarice, šestar, ravnalo... Posebno želim naglasiti da su imali prigodu koristiti u radu alate s kojima se djeca osnovnih škola uglavnom više ne susreću i to je jedna dodana vrijednost koja će im koristiti ne samo u daljnjem školovanju nego i u svakodnevnom životu – rekla je učiteljica Ružica Lulić.
Baš kako i treba izgledati prava “Škola za život”!
Kad ce dobiti diplomu inzinjera aeronautike? Mozda netko kasnije skuzi da je lazna.