Ručno izrađenom spravicom s oštrim žiletom na vrhu Hakik Ibraimi savršeno reže “trbuh” kestena. I to “od uha do uha”, kako kaže. Odnosno, po cijeloj širini. Nebrojeno se puta svojom spravicom i porezao. No, sve to spada u opis posla, smije se veseli Hakik koji svoj životni put ne bi mijenjao. Proveo je na Cvjetnom trgu više od polovice života. Kada je počeo, sedamdesetih, prodavao je isključivo kestene. I danas su oni, uz kukuruz, kokice i ostale grickalice, najbolja roba. Dnevno ih zna zarezati i 15 kilograma. Jedan od najpoznatijih zagrebačkih kestenjara svoju pokretnu pečenjaru pali svaki dan rano ujutro, a vikendima često ostaje i kasno u noć. Kestene, pak, cijeli svoj staž peče na isti način.
Probajte, svježi su
– Obavezno na drveni ugljen. To je zagrebačka tradicija starija čak i od mene. Često me kupci pitaju kako ih tako dobro ispečem jer njima kod kuće nikad ne ispadnu tako fini – govori Hakik Ibraimi, dodajući da kesteni ne mogu dobiti poseban “šmek” ako se peku na struju ili plin. Trenutačno prodaje uzgojene marone koje nabavlja s velikih plantaža u Španjolskoj i Italiji. Oni sljemenski još su sitni, kaže, pa radije uloži u ove inozemne. Dok priča, ispred njega stoje tri vrste mjerica, ona mala prodaje se za 15, srednja za 20 i velika za 30 kuna.
– Najviše kupuju srednju, no svake godine posao je sve lošiji – ističe Hakik. Slično govore i njegovi kolege. Ljudi sve manje kupuju pečene kestene, no kad ih se pita zašto, ne znaju odgovor.
– Nekad su djeca stajala u redu da probaju prve kestene. Da nema turista, već bismo davno zatvorili – kaže Jurtan Zulfikari, dodajući da su Kinezi i Korejci ludi za kestenima. On jesenske plodove koje prodaje na uglu Bakačeve i Trga bana Jelačića nabavlja u Petrinji, a ima čak četiri mjerice. Kestene prodaje za 10, 20, 25 i 30 kuna. Najveća mjerica, koja kod gotovo svakog kestenjara stoji 30 kuna, ima oko 20 dekagrama.
Za 20 kuna, pak, na tržnici Dolac može se kupiti kilogram kestena. Počeli su ih prodavati prije tjedan dana, otprilike kad su i oni pečeni zamirišali na ulicama grada. No, i oni se žale na slabu prodaju. Gotovo svatko se zaustavi kod štandova s kestenima, kažu, no rijetko tko ih kupi kad čuje cijenu.
– Probajte, slatki su i svježi – viču prodavači za kupcima koji se najčešće samo odšeću dalje. Isto je i na placu u Utrini, gdje su kesteni i skuplji, od 25 do 30 kuna. Za tu cijenu u trgovinama se, pak, može kupiti tek pola kilograma kestena.
Nije loša ni Trnava
Oni su uglavnom uvozni, dok se na tržnicama prodaju većinom sljemenski kesteni, ali i iz okolice Samobora, gdje se vikendom već mogu vidjeti prvi berači odnosno skupljači. Najslađi su, reći će oni najiskusniji, oni iznad Markuševca i Trnave. No, ima kestena i kod Mikulića, Kustošije, u Dotrščini, na Bizeku...
– Ide se skupljati uzduž cijele Medvednice, ima ih u šumi gotovo iznad svih naselja pod gorom. U principu, rastu svuda gdje su sunčane južne padine, kakve kesteni vole – razmjenjuju se iskustva na forumima. No, odlučite li otići u šumu, za branje kestena potrebna je dozvola, a nju ćete nabaviti u nadležnoj šumariji. Prema cjeniku Hrvatskih šuma, u pravilniku o nedrvnim šumskim proizvodima dnevna dozvola stoji 20 kuna, vikend 30, tjedna 100 kuna, a ona za cijeli mjesec 200. Uz tu dozvolu možete dnevno nabrati 10 kilograma kestena za privatne potrebe. Dozvolu treba pokazati lugarima ako vas zaustave u šumi. Jer ako je nemate, šumarska inspekcija može vas kazniti sa do 7000 kuna.
Zulfi legenda! Drago mi ga je vidjeti i da još radi.