Hrvatsko ime joj je Lea. Nadjenuli su joj ga prijatelji Zagrepčani. No zapravo se zove Ni Yuling. Kineskinja je koja je u Zagrebu na stručnom usavršavanju. A jučer je svoj jezik nastojala što više približiti učenicima koji su došli naučiti njegove osnove u Tomislavov dom na Medvednici. Tamo Konfucijev institut Sveučilišta u Zagrebu organizira trodnevni tečaj učenja tog azijskog jezika i potpuno je besplatan. Ne plaća se ni smještaj. Namijenjen je učenicima od 5. do 8. razreda i svi su zaljubljenici u kinesku kulturu. Ima ih 45, a većinu najviše zanima kinesko pismo, kaligrafija.
Uči se i u šetnji oko hotela
Dok profesorica Lea na velikoj ploči ispisuje kineske znakove, klinci “upijaju” svaki njezin pokret. Vuku je za rukav ne bi li im na kineskom napisala njihovo ime. Sporazumijevaju se najviše na engleskom, no Lea je u godinu i pol dana, koliko živi u hrvatskoj metropoli, naučila i ponešto hrvatskog.
– Ipak, djeca i svi oko mene najčešće me zovu Lin. To je, pak, drugo, europeizirano ime koje sam odabrala. Zajedno s kolegicom He Yanan, odnosno Robin, učimo ih kineskoj kulturi, vole slušati i legende i bajke – kaže Ni Yuling. Iako zimska škola kineskog jezika u sebi ima riječ “škola”, ona je daleko od uobičajene atmosfere koja vlada u školskim učionicama. Ležerno odgovaraju na sva postavljena pitanja, a kineski se uči čak i u slobodno vrijeme, u šetnji oko hotela ili u zajedničkim prostorijama za druženje.
– Zanima ih kako se kaže sve što vide, od lišća, drveća do pribora za jelo – ističe voditeljica programa Andrea Pleša. Na jezičnim radionicama uče i brojiti na kineskom, kako pozdraviti prijatelje iz školskih klupa, igraju se i društvene igre, poput weiqija, a učenici mogu čuti i kako postati kung fu majstor na predavanju o borilačkim vještinama.
Kineski zavoljela u restoranu
Program u Tomislavovu domu odvija se već 3. godinu, a ovaj put imali su rekordan broj prijava, nešto manje od stotinu. Sljedeće godine zato planiraju produljiti vrijeme trajanja mini škole.
– Morali smo birati prema vremenu prijave, a pravo prvenstva imali su oni koji nisu još bili u programu – kaže Andrea Pleša. Prvi put na Sljemenu je i 10-godišnji Leo Tadin, kojem ovo nije prvi susret s kineskim. Uči ga, naime, u Knjižnici Tina Ujevića već pet godina.
– Jako je zabavno učiti taj jezik. Najsmješniji su crtići i pjesmice na kineskom – kaže Leo Tadić, dok njegovim kolegama iz školske klupe – Antunu Derenčinu (9), Sari Antoljak (13), Idi Sablek (12) i Lari Smrekar (14) – nije prvi put da pohađaju školu na Sljemenu. Sara je, primjerice, već “starosjedilac” na tečaju i pohađa ga otpočetka, a odlučila se na to nakon jednog posjeta kineskom restoranu.
Pogledajte i galeriju adventa u Zagrebu:
