Stvarno? Možda je prvotravanjska šala? A otkad? Pitanja su samo počela navirati kada je prije nekoliko dana ulaz kultne zagrebačke Kinoteke oblijepljen plakatima na kojima piše “Uskoro ponovno s vama”.
– Ljudi kucaju na vrata, počeli su nas zvati, raspituju se i žele što prije ovdje opet gledati filmove, baš kao nekada – kaže Maja Jurić Ivoš, ravnateljica Centra za kulturu i film (CKF) Augusta Cesarca, koja i službeno potvrđuje: – Da, točno je da se film nakon 12 godina vraća u Kinoteku. Naime, taj centar za kulturu, jedan od 13 u Zagrebu, preuzet će upravljanje prostorom u Kordunskoj 2 u kojemu su se odgajali naraštaji zaljubljenika u sedmu umjetnost.
Zaručnički tečajevi
Kinoteka je otvorena 1944. godine pod imenom “Kino Prosvjeta” kao dio Katoličkog doma izgrađenog uz crkvu svetog Blaža, u kojemu su se nalazili i stanovi za redovnice, dio za humanitarni rad, pučka kuhinja... Izgradnja cijelog doma povjerena je uglednom arhitektu Marijanu Haberleu koji je zaslužan za brojne poznate zgrade u Zagrebu, poput Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski”. Kino je pak na otvorenju blagoslovio blaženi kardinal Alojzije Stepinac, a djelovalo je po posebnom statutu koji je propisivao da se mogu prikazivati samo filmovi koji “u vjersko-ćudorednom pogledu prosvjetno i odgojno djeluju”. Postojao je i odbor za cenzuru u kojemu su bili župnik i dva cenzora koji su morali pogledati svaki film prije prikazivanja.
Kino je u vlasništvu crkve bilo tek do 1947. godine, kada je nacionalizirano i nazvano Kinoteka. Iako je tijekom desetljeća više puta mijenjalo vlasnika, postalo je poznato kao mjesto okupljanja filmofila. Ipak, s vremenom je bilo sve manje posjetitelja, a definitivni kraj prikazivanja filmova u tom kinu bio je 2005. godine, kada je vraćeno Crkvi.
– S obzirom na to da na zadnjih nekoliko projekcija u kinu nije bilo više od deset ljudi, može se reći da je Crkva ovdje zapravo vratila život – kaže Ivan Tašev iz Župnog ureda crkve svetog Blaža te dodaje kako se u prostoru nisu više prikazivali filmovi, ali su se zato organizirali zaručnički tečajevi, ondje su se okupljali mladi vjernici, održavali koncerti i kazališne predstave...
– Dvorana je vrlo često bila dupkom puna, no i dalje nam je nešto nedostajalo. Ipak je ovo mjesto u kojemu su brojni Zagrepčani gledali filmove prije otvaranja velikih kompleksa. Zato smo kontaktirali Grad s ciljem da se film vrati u Kinoteku i ta je inicijativa prihvaćena – ističe Tašev. Grad je sad zapravo dvoranu uzeo u najam od Crkve po cijeni od 12 tisuća kuna mjesečno na deset godina. Također je dogovoreno je da se sav novac investira u obnovu kina.
Hitchcock, Kurosawa...
Crkva je iz prostorija izišla prije mjesec dana, a Centar za kulturu i film Augusta Cesarca prošli je tjedan prionuo na posao. Radovi su u tijeku, a najviše posla ima u kabini za projektor koja je godinama bila zapuštena. Svečano otvaranje Kinoteke, pak, planira se 22. travnja.
– Tog ćemo dana prirediti veliko cjelodnevno događanje čiji je sadržaj još iznenađenje, a nakon slavlja krećemo s redovnim radom – kaže Bruno Bahunek iz CKF-a, koji će biti zadužen za program. Iako još ne želi otkriti repertoar, ističe da će se u Kinoteci gledati klasici koji se već dugo nisu imali prilike vidjeti na velikom platnu, poput poznatih djela Alfreda Hitchcocka i Akire Kurosawe. Filmovi će se prikazivati svaki dan, želja im je ugostiti i neke festivale, a pripremaju i matineje za djecu.
– Slučajnost je da sam ja baš ovdje s tri godine pogledala svoj prvi film u kinu u životu. Bila je to “Pepeljuga” Walta Disneya i sjećam je se kao da je bilo jučer. Stoga smo danas uzbuđeni kao mala djeca – kaže pak Maja Jurić Ivoš. A na pitanje ima li danas još interesa za “mala, kvartovska kina”, odgovara kako je najvažnije da je to kino s dugom i bogatom tradicijom te poviješću koja Zagrepčanima puno znači. •
