Drveni ljetnikovac s pripadajućim parkom te vinogradom i voćnjakom kao tradicionalnim i karakterističnim elementom kultiviranog krajolika ovog predjela izraziti je primjer dobro očuvanog ladanjskog imanja s kraja 19. stoljeća. Tako je “Villa Olga” opisana na stranicama Galerije nepokretnih kulturnih dobara Grada Zagreba. No trenutačno stanje zdanja sagrađenog 1898. godine na Bukovcu prema projektu arhitekta Martina Pilara, učenika Hermana Bolléa, više ne odgovara opisu kojim se diče na stranici Grada Zagreba.
Sve se promijenilo nakon potresa 22. ožujka, a dodatno je sve pogoršalo nekoliko poplava koje su pogodile metropolu tijekom obilnih padalina. Sada, više od šest mjeseci nakon potresa, suvlasnica kuće Simone Manojlović više ne zna kome sve nije kucala na vrata i koliko je telefonskih brojeva okrenula. No svaki odgovor koji je dobila bio je jednako zbunjujući i općenit kao onaj prethodni. A dok čeka obnovu, starinska vila svaki dan sve više propada...
– Prije potresa i poplava kuća je bila u izrazito dobrom stanju s obzirom na starost. Statičari su je obišli u onom prvom pregledu. Rekli su da su temelji i krovište dosta narušeni i da budem uporna. Padom oba dimnjaka i urušavanjem krovišta došlo je do izrazito velikih pukotina, narušeni su i temelji. Nedavno su bili iz Grada popisati štetu od poplava, i ona je velika. Do nje je došlo jer se voda slijevala kroz pukotine nastale u potresu tako da je to dodatno devastiralo zidove. Rekli su mi: “Sretno!”. Ni daljnja procedura nije mi jasna – kaže Simone Manojlović, inače modna dizajnerica koja živi na dvije adrese; osim u Zagrebu, poslom je vezana i za London. A jako se malo toga na kući staroj 122 godine smije taknuti, ističe, bez nadgledanja konzervatora i Gradskog zavoda za zaštitu spomenika, s kojim je kontaktirala nekoliko puta od ožujka, no još nisu izišli na teren. Sada saniraju sami ono što je nužno jer zima je tu, a i trenutačni vremenski uvjeti ne dopuštaju veće intervencije. Koliko će rekonstrukcija na kraju koštati, kaže Simone, teško je reći, no svakako se radi o većem iznosu. A nisu niski ni izdaci za svakodnevno funkcioniranje.
– Počevši od računa za grijanje koji su visoki jer se moraju zagrijati prostorije velike pet puta pet metara i izrazito visokih stropova – ističe dizajnerica. Dobiti dozvolu za radove kako bi stanje kuće ostalo izvorno iziskuje sastavljanje projekta, angažiranje arhitekta, silnu papirologiju...
– Vanjske intervencije u parku koji okružuje vilu, s hrastovima starim 300 godina, pogotovo nisu moguće bez konzervatora – kaže Simone Manojlović, čija je baka u vilu počela dolaziti 1959. godine kod djedove obitelji, a njezina obitelj doselila se osamdesetih. Prvi vlasnici bili su Olga i Stjepan Mlinarić, kraljevski javni bilježnik, tako da su od samih početaka u kuću dolazili ugledni stanovnici grada. – Od pravnika, članova Rotary kluba, masona, književnika, umjetnika... Bili su ovdje, između ostalih, pisac Miroslav Krleža i kipar Ivan Meštrović. Kao naš član obitelji dolazio je i najugledniji hrvatski pravnik Milovan Zoričić, sudac Međunarodnog suda pravde u Haagu, ali i prijatelji pojedinih članova obitelji, ugledni glazbenici, s tatine strane književnici i filozofi, a tijekom moje karijere stvorio se velik krug dizajnera i arhitekata te nam služi za sastajalište i razmjenu novih ideja – govori Simone i dodaje da su ondje snimani i mnogi klasici, poput dramske serije “Fiškal”, ali i glazbeni spotovi, modna snimanja...
– Tijekom ljetnog razdoblja, koji je idealan za radove, vrijeme se izgubilo čekajući Zakon o obnovi. Kad je zakon konačno donesen, iz gradskog ureda rekli su da imaju saznanja da će obnova početi za 40 dana, a i taj rok istječe... U ovom kaosu sve je dodatno otežano pa i pronalaženje adekvatnih majstora – kaže dizajnerica, koja život u kući u kojoj je odrasla opisuje kao obvezu, a njezino održavanje puno zahtjevnijim u odnosu na održavanje drugih domova. Pogotovo sada, dok se čeka temeljita rekonstrukcija. No zbog posebne energije koja vlada prostorom, a koja je nastala od silnih druženja i razmjenjivanja misli i ideja, uvijek se rado vraća u zagrebački dom koji je, bez obzira na trenutačno stanje, kaže, i dalje pun života.
