U kavanu mi donose stranicu istrgnutu iz “Slobodne Dalmacije”. I svi
mahom naređuju da se obavezno javim. Kak je naslov teksta više nego
intrigantan – “Mora li glavni grad biti baš Zagreb?”, mam se zdrmam.
Takvo
pitanje za moju kolumnu preveč je ozbiljno i sve mislim da ga odmah
proslijedim nekom od ozbiljnih komentatora u koje imam povjerenje.
Recimo, Milanu Ivkošiću, koji je dojdek, za razliku od autora upravo
izišle knjige “Lipi naš Zagreb” Radomira Milišića.
Autor je
rođenjem Zagrepčanin, ali su mu korijeni dalmatinski. A za korijene
nikad ne znaš kad budu šiknuli i kak buju reagirali. U ovom slučaju
imamo kaj imamo. Mene osobno stavlja na samo čelo promicanja kajkavskog
Zagreba, i taman mu na tome hoću zahvaliti, kad tamo optuži me ništa
manje nego za kajkavsku kontrarevoluciju!
“Hoće li kajkavci
posegnuti za stvaranjem vlastite republike i na koje granice pikiraju,
teško je reći, ali agresija kojom nastupaju prema hrvatskom jugu,
pogotovo prema Dalmaciji, daje to naslutiti”... I dalje: “Eventualnim
stvaranjem ‘republike kajkavske’ purgeri i kajkavci ostvarili bi nove
geostrateške i geopolitičke mogućnosti. Njihova sveta riječ ‘kaj’ bila
bi poveznica za povezivanje s drugim kajkavcima, u prvom redu sa
Slovenijom. Ne znam jesu li Milčec i Židak kao najpoznatiji promotori
isključivo kajkavskog Zagreba o tome razmišljali, ali ako su
zaboravili, ja im, evo, pripominjem i tu mogućnost”...
Teško
da bismo, moj šjor, mogli zaboraviti vašeg Dalmoša Ivu, koji nas je bez
riječi napustil kad mu je, hvala sv. Duji, bilo dosta! A da se vaš šjor
potrudil navčiti koju, vama tak kužnu, kajkavsku, vjerojatno bi sa
sjevernim susjedima našel i po koju zajedničku.
I danas bismo
lipo bili u Europi, gdje su vaše geostrateške i geopolitičke podjele i
tak de place. A kad spominjete drugu “poveznicu”, a to je “Tito, po ocu
Zagorac, a po majci Slovenac”, ko bi to, Gospe moja, moga zaboravit.
Ako
ste slučajno vi zaboravili, sad ja vama preporučam da odete lipo na
HTV, gdje će vas sigurno zapitati “di ideš?”, a ne “kam ideš?”, pa da
vam odvrte dva povijesna inserta s dva najveća hrvatska nogometna
stadiona. Na jednom započinje obrambeni rat, a na drugom cili stadion
roni suze za gubitkom “najvećeg jugoslavenskog sina”... I tak, “lipi
vaš Zagreb”, kume moj, fakat ne bi moga bit metropola!
pa kad se medijski prostori daju ovakvim budalama,raznoraznim Stankovicima situacija je jos i dobra mozda nam stvarno treba da udjemo u EU i da se u Hrvatsku useli 100000 cigana iz Rumunjske da bi se poceli vise postovati medjusobno