Najveći je to i najljepši zagrebački perivoj, u gradu, a opet toliko drukčiji od njega. u XVIII. stoljeću – kada je otvoren – bio je prvo javno šetalište u jugoistočnoj Europi. Za Zagrepčane on ima posebno značenje jer osim što su tu generacije stvarale svoje početke u životu, omiljeno je to mijesto za druženje u prirodi, rekreaciju, glazbene koncerte, šetnje... A od 1925. godine ondje je i Zoološki vrt, gdje posjetitelji mogu upoznati bogat životinjski svijet iz svih krajeva Zemlje.
Sa svojih pet jezera, prepoznatljiv je simbol cijelog Zagreba, premda ga najviše vole oni na istoku, koji njemu i gravitiraju. Dom je to i za brojne životinjske vrste, poput više od stotinu vrsta ptica, od kojih se značajem ističu upravo ptice dupljašice. Zanimljiv je podatak da je u parku Maksimir, gustoća populacija crvenoglavog djetlića (Dendrocopos medius), vrste ugrožene u europskim razmjerima, jedna od najvećih u svijetu. Značajne su i druge vrste životinja vezane uz stare šume, poput vjeverica te nekih vrsta šišmiša, inače globalno ugrožene skupine životinja.
A rado je posjećen već - doslovno - stoljećima. Isprva su ondje dolazili nešto rjeđe, no pojavom prvih konjskih tramvaja ova zelena ozaza postala je sve popularnija, pa je bilo pravo iskustvo sjesti u jedan od tih prvih oblika zagrebačkog javnog prijevoza i zaustaviti se na piknik u prirodi.
Danas je park Maksimir zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture i kulturno-povijesni spomenik te predstavlja simbol Grada Zagreba, njegova vrijednost kao spomenika parkovne arhitekture i zaštićenog kulturnog dobra izuzetna je i vrijedna pažnje.
Što se tiče njegove povijesti, osnovao ga je zagrebački biskup Maksimilijan pl. Vrhovac krajem 18. stoljeća. Kada je postao zagrebački biskup 1787. godine, odlučio je da na mjestu stare biskupske šume podari građanima Zagreba park za odmor i rekreaciju. Biskup Vrhovac je zamislio oblikovati park u baroknom (francuskom) stilu. U vrijeme nastanka park Maksimir bio je najsuvremeniji, najelitniji i najpopularniji zahvat na području grada i znatno šire, uz kojeg su vezani imena i politika aktualnog razdoblja. Danas on predstavlja prvorazredni antikni živi dio gradskog prostora kojem treba zadržati i sačuvati prestižno mjesto među europskim povijesnim znamenitostima suvremenim pristupom zaštiti i načinu korištenja.
Park Maksimir jedinstveni je objekt parkovnog graditeljskog naslijeđa Grada Zagreba i Republike Hrvatske. Podignut je na krajnjim južnim ograncima Medvednice krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća. Nastao je krčenjem autohtone šume hrasta lužnjaka i običnoga graba. Prvi je javni park u jugoistočnoj Europi, ali i jedan od prvih u svijetu. U vrijeme osnivanja bio je jedan od najvažnijih parkovnih ostvarenja tadašnje Austrougarske Monarhije. Do tada su se podizali samo privatni, javnosti nedostupni perivoji uz plemićke dvorce i kraljevske rezidencije.
Nakon smrti biskupa Maksimilijana Vrhovca rad na oblikovanju parka Maksimir nastavio je biskup Aleksandar Alagović koji napušta prvotnu zamisao oblikovanja u baroknom stilu i započinje s radovima na otvaranju i formiranju livada i prozračivanju parka. Unatoč činjenici da je biskup Alagović izveo malo radova na uređenju parka Maksimir, dao je osnove za formiranje pejsažnog ambijenta koji je naposljetku majstorski dovršio i oblikovao nadbiskup Juraj Haulik, krajnji tvorac i oblikovatelj parka Maksimir.
Franjo Schücht projektirao je, pak, paviljone, kao i ostale građevine u parku Maksimir. U tom periodu podignuti su paviljon Kišobran paviljon Bellevue, Pučki hram (danas se na njegovu mjestu nalazi kapelica sv. Jurja sagrađena 1863. godine), paviljon Glorieta, paviljon Jeka (jedini sačuvani paviljon u parku Maksimir sagrađen 1840. godine), zatim Ribarska koliba, Mirna koliba, Brezova koliba, Holandska kućica, Švicarska kuća (1842.), Vratareva kućica (1847.), Vidikovac (Kiosk, sagrađen 1843. godine) i Gostionica (danas restoran Maksimilijan, sagrađena oko 1860. godine).
Prva zaštita parka Maksimir datira iz 1948. godine kada je zajedno s prostorom majura, oranica i šume u ukupnoj površini od 316 hektara proglašen prirodnom rijetkošću Rješenjem tadašnjeg Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti u Zagrebu. Danas park Maksimir zbog svoje iznimne vrijednosti uživa dvostruku zaštitu, Zakonom o zaštiti prirode zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara zaštićen je kao kulturno dobro i upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
