Radovan Vlatković, Ivana Repušić, Martina Filjak, Ljiljana Molnar Talajić, Arsena Dedić, Tereza Kesovija, pa i bivši hrvatski predsjenik Ivo Josipović. Svi su oni laureati Muzičke akademija, najstarije glazbene obrazovne ustanove u Hrvatskoj. A ona, pak, već 100 godina stvara najljepšu hrvatsku glazbu i hrvatske glazbenike.
A njena povijest počinje još 1829. godine kad je osnovana trogodišnja glazbena škola u okviru tadašnjeg Musikvereina, a polaznici su tada mogli učiti pjevanje i puhačke instrumente. U Konzervatorij Hrvatskog zemaljskog glazbenog zavoda (Hrvatski konzervatorij), prerasta 1916. godine, a u međuvremenu su uvedene nove nastavne discipline, povećan je kapacitet a radilo se i na usavršavanju i proširivanju studija. Nekoliko puta mijenja svoje ime, a 1921. godine postaje "Kraljevski konzervatorij", da bi već 1922. godine promijenio ime u "Kraljevska muzička akademija". U samom početku nastanka Akademije, nastava se sastojala od niže, srednje i visoke škole, a dužina studija razlikovala se ovisno o glavnom predmetu.
U kviru Muzičke akademije 1967. godine osnovan je Muzikološki zavod koji će postati temeljem katedre za muzikologiju, a cilj zavoda je bio prikupljanje materijala za istraživanje povijesti hrvatske glazbe, osposobljavanje novog znanstvenog kadra, te pokretanje muzikološkog zbornika. U razdoblju od 1968. do 1970. godine otvoreno je nekoliko područnih odjeljenja Muzičke akademije i to u Dubrovniku, Osijeku, Rijeci i Splitu. Suradnjom katedre za muzikologiju i Filozofskim fakultetom zagrebačkog sveučilišta 1970. godine osnovan je interfakultetski studij. Kao četverogodišnji studij 1974. godine osniva se studij gitare, a tri godine kasnije (1977.) Odjel za nastavnike glazbenog odgoja, također tada kao četverogodišnji studij. Studij udaraljki započinje sa svojom djelatnošću 1988. godine. Muzička akademija je 1979.godine postala jednom od sastavnica zagrebačkog Sveučilišta, i time otvorila nove mogućnosti suradnje s visokim učilištima diljem Europe.
Zgrada Muzičke akademije koju vidimo danas preko puta Hrvatskog narodnog kazališta, izgrađena je 2015 godine, a o tome da li odgovara vizuri centra grada, može se raspravljati nadugo i naširoko. Prije preseljenja u nove prostore, nastava se održavala na nekoliko lokacija: u Gundulićevoj ulici, u Lučićevoj, u Frankopanskoj i Berislavićevoj, gdje je osim dijela nastave bio smješten i dekanat te knjižnica. Na 12 tisuća kvadrata u novom se objektu nalazi velika koncertna dvorana za 300 sjedećih mjesta, opremljena vrhunskm audio i video uređajima, kino platnom i projektorom, a tu su i tri manje koncertne dvorane s po 100 sjedećih mjesta. U Muzičkoj se akademiji nalazi i tonski studio i multimedijalna dvorana, kao i knjižnica puna knjiga o glazbi, nota i materijala za ansamble. Na sedmom katu smješteni su apartmani za gostujuće profesore.
Nova zgrada Muzičke akademije ipak nije bez svojih kontroverzi. Već nekoliko godina nakon dovršetka i otvorenje procurile su snimke u kojima se vide pukotine i drugi znakovi oštećenja, a redovito je zbog pucanja cijevi i pod vodom. Novinski stupci više su puta bili ispunjeni kritikama na njenu nekvalitetnu gradnju i održavanje, a osim infrastrukturnih problema, Muzička akademija borila se i s neplaćenim režijama, koje su u "zgradi – stroju" neizbježno mnogo više no što su bile u staroj zgradi Akademije.
Povijest Muzičke akademije, koja je npr. neodvojivo povezana s Hrvatskim glazbenim zavodom, puno je bogatija i zanimljivija od onoga što u ovom tragično neinformativnom članku stoji.