Broj knjiga koje je napisao gotovo se poklapa s brojem godina koje ima. Povijest 20. stoljeća u njegovu je fokusu, a kada ne piše, vrijeme najradije provodi čitajući. – Pročitao sam knjigu slične tematike i nije mi se svidjela pa sam odlučio napisati puno bolju verziju i mislim da sam uspio – objašnjava nam 13-godišnji Martin Mikloušić kako je nastala njegova prva objavljena knjiga, “Tajna operacija: Spas”, čiji nastavak “Operacija: Dolar 56” izlazi sljedeći mjesec. Obje su vezane za Drugi svjetski rat, a uz njih, na lageru ima još 10-ak nepubliciranih djela.
Ljubav prema književnosti i njemu, a i gotovo dvije godine mlađoj sestri Vinki, prenijela je mama Sunčana. Pomno je, kaže, birala knjige koje će im čitati svake večeri. A kako su rasli, sami su počeli otvarati knjige i plivati u beskrajnom moru priča pa su dječji odjel jaskanske knjižnice odavno svladali, pričaju. Kao i svaki brat i sestra, posvađaju se na dnevnoj bazi, a povod može biti i ako jedno krivo udahne, uz smijeh nam prepričava mama Sunčana. Ipak, najdraže vrijeme im je ono koje provode zajedno, i to slažući Lego kockice. Gotove setove, objašnjavaju, odavno su prestali kupovati, nabavljaju samo materijale koji im omogućuju da grade po svojoj zamisli. Bude tu i ratova, i mrtvih, i evakuacija, otkrivaju nam.
Svi fakti autentični
A u neke ljepše svjetove pobjegnu svi četvero skupa. Obožavatelji su rock-opera i mjuzikala pa su česti gosti kazališta Komedija. – Samo smo mjuzikl ‘Jalta Jalta’ gledali pet puta. Ove sezone čekamo ‘Jadnike’ – kaže Martin. Dodaje kako i doma imaju brdo filmova iste tematike pa večeri nerijetko provode na kauču ispred televizije, a kasnije malo i zviždukaju glazbu iz, primjerice, Guslača na krovu ili Mačaka.
POVEZANI ČLANCI:
Posebno se raduju godišnjim odmorima kada obiteljski odlaze na putovanja. Prvo s bakom i djedom na more nekoliko dana, pa u kamp s Društvom Naša djeca Jastrebarsko, a zatim njih četvero otputuju u inozemstvo. Upravo su se vratili iz Berlina, a ranije su bili u Kopenhagenu i u Barceloni. Pao je već i dogovor za sljedeću godinu, leti se u Pariz. A svaka nova destinacija Martinu pruža nove priče i ideje koje kasnije pretače u svoje knjige.
– Berlin mi je do sada najdraži grad koji sam vidio. Posjetili smo brojne muzeje koji su me zanimali i otkad smo se vratili počeo sam pisati novu knjigu s radnjom smještenom u Istočnom Berlinu – objašnjava Martin koji si je iz Berlina kao suvenir ponio vekericu i kartu grada. Naime, iako su u njegovim knjigama radnje fiktivne, sve su adrese, udaljenosti, koordinate, valute, oružje i slično – točni.
– Bili smo u DDR-ovu muzeju pa sam tamo fotografirao informacije poput one koliko je koje radno mjesto bilo plaćeno, koliko je koštao najam za trosobni stan i slično kako bih mogao razvijati likove – priča Martin. Dodaje i kako mu sestra pomaže oko razvoja likova i odabira imena koja on prvo pretraži na internetu da vidi, s obzirom na godine u kojima je lik rođen, što je bilo popularno.
Za sve istražiti i napisati potrebno mu je oko 40 dana, kaže. – Pišem uvijek rano ujutro, navijem si budilicu u 6 sati i ne stajem dok ne završim poglavlje. Obično su mi poglavlja dužine dvije stranice u Wordu, a knjige budu od 80 do 120 stranica – objašnjava 13-godišnjak koji se okušao i u glazbi, nogometu i streličarstvu, ali ništa ga nije toliko okupiralo i ništa ga ne ispunjava toliko koliko pisanje.
Likove mogu zamisliti
– Sve likove mogu zamisliti, kao i njihov glas. Kad pišem opisne dijelove priče, riječi jednostavno teku, prsti udaraju po tipkovnici, ali kada dođem do dijaloga ili unutarnjih misli likova, pisanje postaje gotovo nalik na melodiju. Svaka rečenica, svaka misao dobiva svoj ritam – objašnjava učenik sedmog razreda Osnovne škole Ljubo Babić na čijem su se popisu omiljenih autora pronašli Orwell, Huxley i Clancy.
– On potpuno ravnopravno sudjeluje u razgovorima o toj literaturi. Naravno, percepcija mu je drugačija, ali shvatio je poantu svega – objašnjava nam mama Sunčana. Ipak, dodaje, on ima samo 13 godina i ona ne želi da se zakopava samo u ozbiljnu literaturu pa ga je nagovorila da čita i Alana Forda, radi balansa malo, i svidjelo mu se.
O budućnosti već vrlo aktivno razmišlja, želja mu je, kaže, ići u internat u Finsku ili Belgiju. – Uvjet je samo da bude negdje do kamo imamo izravnu avionsku liniju – dobacuje mama.
