Uskrs ili po zagrebački Vuzem je, uz Božić, jedan od najvećih i najstarijih blagdana kršćanstva. U Zagrebu su uskršnji običaji dio hrvatske tradicije. Od samog osnutka Zagrebačke biskupije 1094. godine pa sve do kraja 18. stoljeća, njegovao se biblijski događaj Isusovog dolaska u Jeruzalem.

Na Cvjetnicu, klerici bi se okupili u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi. Njih su dvanaest odjeveni u bijelo predstavljali apostole, a trinaesti je predstavljao Isusa. Zajedno s kaptolskim svećenstvom kretali su u procesiji prema katedrali. Kad su došli u katedralu svi „apostoli“ okupili bi se oko „Isusa“ ispred  glavnog oltara. Tim bi činom završili predstavljanje Isusovog dolaska u Jeruzalem.

U tjednu od Cvjetnice do Uskrsa održavala su se razna liturgijska slavlja i to na Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu, kad se slavilo (započevši u 23 sata) Isusovo uskrsnuće.  Na uskrsnu nedjelju vjernici su na jutarnju misu na blagoslov donosili hranu i piće (kruh, jaja, slaninu, janjetinu, vino ...). Uskrsna nedjelja slavila bi se uz obilno blagovanje. Za doručak se posluživalo jelo ranije toga jutra blagoslovljeno u crkvi. Ručak je bio obilan - juha, meso, kolači, vino...

Slavlje se nastavljalo i na Uskrsni ponedjeljak. U srednjovjekovnom Zagrebu, tada bi se djeca i odrasli igrali pisanicama. Taj običaj, pri kojem jaje držimo u šaci tako da mu viri samo vrh kojim udaramo u tuđe jaje poznat je kao „tucanje pisanicama“. Uskrs se slavi i tijekom 20. i 21. stoljeća, no korizmeni se običaji mijenjaju. Od druge polovice 20. stoljeća, u potrošačkim društvima vrijeme blagdana se često koristi za poticanje kupovine.