Jednoglasno izabran na čelu je metropole bio šest godina, prva plaća mu je bila 2000 srebrnih forinti godišnje, a Zagrepčani priče o njegovim uspjesima i dan danas prenose s koljena na koljeno. Riječ je o Janku Kamaufu, prvom zagrebačkom gradonačelniku i ujedno posljednjem gradskom sucu slobodnog kraljevskog grada Gradeca, kako se u tadašnje doba zvao predvodnik gradske uprave, koji je na današnji dan bio izabran točno prije 169 godina.
Najzaslužniji je za ujedinjenje Kaptola i Gradeca, a zalagao se za ostvarivanje mnogih promjena i planova za razvitak grada. Većina je, doduše, ostala samo na papiru samo jer za sve planove koje je imao, trebao je kredit od 400.000 forinti. Tada je Zagreb, s obzirom na to da je imao samo 17.000 stanovnika, bio presiromašan da bi Kamauf mogao svoje vizije provesti u djelo.
Želio je, između ostalog, otvoriti nekoliko škola, natkriti potok Medvešćak, uvesti petrolejsku rasvjetu, probiti neke nove ulice, postaviti rezervoar s vodom na Hermici za gašenje požara... A većinu je ostvario njegov nasljednik Vjekoslav Frigan, stoji na stranicama Grada Zagreba. No, iako je imao neostvarene snove, neki su ipak zaživjeli za njegovo vrijeme. Pokrenuo je, naime, skupljanje priloga za podizanje spomenika banu Jelačiću, popločio niz ulica, uveo javnu rasvjetu, uredio Strossmayerovo šetalište, donio odluku o početku gradnje Manduševca... Rođen je, inače, u Kamenitoj ulici, a posljednje mu je prebivalište bilo u Visokoj, gdje je 1874. umro od srčane kapi.
