Iako je imenom 'vječni mladić', Most mladosti sada je već 'polustoljetnik'. Prije točno 53 godine, na današnji dan, 2. listopada, 1971., na gradilištu u Borovju, vrijedni su radnici tadašnje tvrtke 'Braća Kavurić' spojili modernu, čeličnu konstrukciju tog osmog zagrebačkog mosta preko rijeke Save, koja je tada povezala dvije obale rijeke.
'Prekoračivši' Savu, 295 metara dug i 36,5 metara širok gredni most, s 4 vozne trake i pješačkim hodnicima, čiji je glavni projektant bio je ing. Vojislav Draganić, tog je dana spojio zagrebačka naselja Zapruđe, na istoku Novoga Zagreba i Savicu, na lijevoj obali Save. No, do konačnog dovršetka svih radova na mostu Savom je proteklo još mnogo vode. Naime, iako je 6. svibnja 1970., kada je postavljen kamen temeljac za Most mladosti, bio ugovoren rok dovršenja od 17 mjeseci te se, prema ugovoru, puštanje Mosta mladosti u promet očekivalo već u studenom, 1971. godine, silom prilika, rokovi su se probijali i pomicali, a cijene su, s druge strane, vrtoglavo rasle. Od ugovorenih 24 milijuna tadašnjih, novih dinara, cijena za željeznu konstrukciju mosta se, prema tadašnjim izjavama izvođača radova, popela na 45 milijuna, a cijena gradnje prilaznih cesta, s početnih 48, na gotovo 130 milijuna dinara. U konačnici, zbog dugotrajne gradnje mosta, poskupljenja radova te naknadnog ugovaranja nekih neplaniranih radova, cijena čitavog mosta, s prilazima, ojačanjem mosta i javnom rasvjetom, popela se na čak 180 milijuna dinara, što je prema tadašnjim izračunima značilo da je cijena gradnje jednog četvornog metra iznosila 3780 dinara. Investitor je bio Grad Zagreb, putem Zavoda za komunalnu djelatnost grada, koji se kasnije zvao Zavod za izgradnju.
Da bi se most, po dovršetku, mogao pustiti u promet bilo je potrebno izgraditi, modernizirati i rekonstruirati i oko 2600 metara prilaznih cesta te sagraditi jedan pothodnik i dva vijadukta od armiranog betona. Te prilazne ceste i mosna konstrukcija leže na 79 stupova, a najveći raspon iznosi 66 metara. Prema tadašnjem pisanju naših novinara, čelična konstrukcija mosta teži 1700 tona, a bilo je ugrađeno i 3364 tone betonskog i kabelskog čelika, dok je u nasipe i tampone ugrađeno 198 000 kubnih metara materijala, u asfalte i kolnike 54 200 kubika te 12 800 kubika u asfaltne hodnike.
No, iako sa zakašnjenjem, došao je i taj, dugo očekivani dan, kada je zahtjevan projekt konačno dovršen. Točno u podne, 2. studenog, 1973., izdana je uporabna dozvola za tada najveći prometni objekt izgrađen u Zagrebu. Pred tisućama okupljenih Zagrepčana, moderan cestovni, tramvajski i pješački most, čija je ukupna dužina, s vijaduktima i upornjacima, 685 metara, svečano je pušten u promet. Preko Mosta mladosti, koji se sastoji od dvije trake za kolni promet, široke po 10,5 metara, dvije trake za pješački promet, široke po 3,25 metra i dijela namijenjenog za dvosmjerni, tramvajski promet, širokog 9 metara, tog su dana krenula prva vozila. Osim što je znatno skratio put od središta metropole do novozagrebačkih naselja, Most mladosti rasteretio je i svog starijeg 'rođaka', Most slobode, koji je ovog mjeseca proslavio svoj 65. rođendan.
