U našoj povijesnoj rubrici, koju radimo u suradnji s Facebook grupom Zagreb kakav je nekad bio, idemo u Prašku. Nije nepoznato da je na mjestu gdje je danas parkiralište hotela Dubrovnik nekad bila sinagoga.
Podsjetimo, Izraelitska bogoštovna općina, koja je tada brojila 700 članova, odlučila je 1855. godine graditi hram. Dobila je dozvolu za lokaciju u neposrednoj blizini glavnoga gradskog trga, u Ulici Marije Valerije, današnjoj Praškoj, pa je on 27. rujna 1867. i svečano posvećen. Sinagogu je napravio vjerojatno najpopularniji arhitekt tog doba, Franjo Klein. Sagradio ju je po uzoru na veliku sinagogu u bečkoj četvrti Leopoldstadt koja je sagrađena 1858.
Riječ je bila o velikoj građevini, širokoj 19,7 metara, dugoj 30 i visokoj 24 metra. Zauzimala je veći dio parcele od 1540 četvornih metara. Zbog važećih jozefinskih odredbi, kao nekatolička bogomolja nije mogla imati javni ulaz s ulice, kao ni tornjeve i zvona. Bila je od ulice odijeljena ogradom. Ta je sinagoga poslužila kao uzor mnogim takvim građevinama u Srednjoj Europi pa tako i zagrebačkoj. No, i jedna i druga sinagoga, kao i većina njih, nestaju u Drugom svjetskom ratu.
Do 1959. sajmovi
Zagrebačka je sinagoga srušena odlukom zagrebačkoga gradonačelnika iz doba NDH Ivana Wernera jer “nije u skladu s općom sredidbenom osnovom za uređenje grada Zagreba”. Rušenje je trajalo od jeseni 1941. do proljeća 1942., ručno, da okoliš ne bi pretrpio štete. Njezino rušenje sustavno se prati i fotografira te su te fotografije uključene u izložbu koju su 1952. vidjeli Zagreb, Dubrovnik, Karlovac, Sarajevo, Vukovar i Zemun. Kako nas informiraju suradnici iz grupe Zagreb kakav je nekad bio, kamen sinagoge nije korišten za obnovu crkve sv. Petra u Zagrebu. Bilo je to nemoguće s obzirom na to da je obnova crkve završena već 30-ih godina prošlog stoljeća.
Od najljepše i najveće sinagoge preko praznog placa pa do modne kuće nestale u plamenu. Danas je parcela parkiralište hotela Dubrovnik, vraćena je Židovskoj općini Zagreb 1999. i čeka da joj se vrati stara namjena
Navodno su ostaci sinagoge otpremljeni na remizu, nakon čega im se gubi trag. Sinagoga nakon oslobođenja Zagreba i uspostave nove vlasti nije obnavljana. Prostor je nacionaliziran i proglašen društvenim vlasništvom. Na mjestu gdje je stajala održavala su se različita događanja poput, primjerice, novogodišnjih sajmova. Bilo je tako sve do 1959. kada se na njezinu mjestu gradi robna kuća Standard konfekcije.
Samo što se nije radilo o novoj građevini, nego o – paviljonu sa Zagrebačkog velesajma. Naime, u rujnu 1958. godine održana je 2. izložba “Porodica i domaćinstvo” za koju su arhitekti Aleksandar Dragomanović i Ninoslav Kovač napravili paviljon koji je bio smješten u sjeverozapadnom dijelu Velesajma. Sigurno je da je taj objekt, građen po uzoru na američke robne kuće, u startu zamišljan kao popuna prostora na mjestu nekadašnje sinagoge. Bilo je to potpuno pogrešno povijesno okruženje za građevinu napravljenu od stakla i metala, a bila je i znatno niža od okolnih objekata. No, bio je to inovativan koncept čije je postavljanje na tlo u Praškoj trajalo samo 90 dana.
Službeno je modna kuća Standard konfekcije otvorena potkraj travnja 1960. godine. Imala je ta nova modna kuća i pokretne stube. Prema nekim izvorima, i puno prije nego što ih je dobila Nama. Ljudi su se ipak navikli te je mjesto postalo gotovo nezaobilazno pri kupnji odjeće.
Čini se, ipak, da je u gradskoj vlasti bilo malo zadovoljnih paviljonom prenesenim u Prašku pa je za lokaciju naknadno napravljeno više studija i natječaja. Sve uzalud. Kao da je prostor uklet, veliki dućan tekstila izgorio je u požaru na Staru godinu 1980. Službena su izvješća govorila o nezgodi u kojoj je čuvaru ostala upaljena grijalica, a on zaspao, a neslužbeni da je požarom – skrivena pronevjera.
Više nikad ništa
Kako god bilo, više nikada nije na mjestu sinagoge napravljeno ništa. Danas taj prostor služi kao parkiralište. Vraćen je 1999. godine Židovskoj općini Zagreb, a brojimo nekoliko inicijativa kojima se nastojalo ponovno sagraditi sinagogu na mjestu gdje je stajala do njezina uklanjanja. Dosad bez rezultata.
Atifasisti nacionalizirali tako da se izbrise zidovski posijed kao I mnoge druge stvari. Oduzeli su mnogim zidovima kuce I stanove da se oni smjeste u njih. Oni se prave sada veliki prijatelji Izraela, dali se oni sjecaju 1967, rat Arapskog svijeta sa Izraelom? Tada je njihov voljeni Tito uveliko podrzao Nasera a rat je trajao samo 6 dana. Evo danas dolazimo do toga da "fasisti" vracaju oteto sto ti "humani" antifasisti nisu bili voljni uciniti.