Da obećanje nije ludom radovanje samo u staroj narodnoj poslovici, nego i kada su u pitanju radovi u Zagrebu, na svojoj su koži i više nego dobro naučili stanovnici Kupinečkog Kraljevca. Nadležni im, naime, obećaju iz dana u dan da će se konačno popraviti Grančarska ulica i Kraljevečka cesta, no i dalje ništa.
Obje su raskopane kada se radila kanalizacija, ali nakon toga nisu popravljane. Ukratko, dio posla je obavljen, nakon čega su nestali i radnici i strojevi, no nitko nema odgovor kada će se opet pojaviti. Predsjednica Vijeća gradske četvrti Brezovica Marina Pucević tvrdi kako svaki dan zove Vodoopskrbu i odvodnju koja je investitor. Oni su nam pak prošlog tjedna objasnili da će radovi početi u ponedjeljak. Od ponedjeljka je prošlo već četiri dana, no radova još nema. Tek se, kažu nam Kraljevčani, stroj premjestio s jednog kraja ceste na drugi. U međuvremenu je pljuštala kiša, pa su rupe na već ionako katastrofalnoj cesti još dublje, blato je još gore, a opasnost za vozače još veća. I dok stanovnici Kupinečkog Kraljevca muku muče s rupama i lokvama zbog kojih ne mogu voziti više od 20 kilometara na sat (a i tada im stradavaju vozila), nekoliko kilometara dalje stanovnici obližnjeg mjesta imaju problema s – popravljenom cestom. Glavna prometnica kroz Odranski Strmec nedavno je, naime, obnovljena. Bez greške, reći će stanovnici, koji su zadovoljni jer su to godinama čekali. Mogu sada konačno voziti kao da su dio civilizacije, no problem je što jedan dio vozača očito ne zna kako se vozi u civiliziranom svijetu, pa novu i obnovljenu cestu automatski poistovjećuju s trkaćom stazom.
Otkad je cesta obnovljena, dio vozača juri brzinama koje nisu primjerene ni za autocestu, a kamoli malu cestu kroz naseljeno mjesto. Vjerojatno isti oni koji su najviše usporavali kada su na cesti bile rupe. Oni kojima je vlastiti auto draži od ljudskog života. Koje svaki dan ugrožavaju dok jure, posebice kraj škole.
Postavite fiksne kamere umijesto uspornika, jer mi koji vozimo po propisima trgamo si aute. Mislim na cijeli grad.