Nasilje je preplavilo ulice Zagreba. Statistike,
doduše,govore suprotno, ali nisu važne samo suhoparne
brojke, koliko
subjektivni osjećaj sigurnosti. Građani se danas osjećaju manje
sigurnima nego prije pet, deset ili dvadeset godina. Zašto
je tome tako i kako spriječiti nasilje, pitali smo građane Zagreba.
Naši sugovornici različito gledaju na problem nasilja u
Zagrebu, ali se svi slažu da bi trebalo nešto značajno
promijeniti u funkcioniranju nadležnih državnih organa. Policija nije
najodgovornija, ali je uvelike neefikasna. Valjalo bi mijenjati sustav
vrijednosti, obitelj je danas u krizi, škole moraju ponovno
postati odgojne institucije, problem je u patrijarhalnom mentalitetu, u
ateizmu... nabrajaju naši sugovornici. Marko Conjar, vlasnik
jednog kafića u Importane centru, kaže da bi trebalo stati na kraj
nasilju, ali ne zna kako. U njegov lokal ne dolaze problematični
tipovi, iako se ponekad zna dogoditi da netko od gostiju bude
nepristojan.
Tolerancija se uči doma
– Ljudi srednje dobi po mojem su mišljenju
najproblematičniji, ali kafići koji drže do sebe nemaju problema s
nasiljem – kaže Conjar. On smatra da je najviše
nasilja u narodnjačkim klubovima, jer turbo folk potiče ljude na
konzumaciju alkohola, a alkohol podiže adrenalin. Muzika koja se
pušta u tim klubovima inspirira agresivno
ponašanje, uvjeren je Conjar.
Taksist Krešimir Ivičin kaže da najviše nasilja
ima subotom navečer kad razvozi goste iz narodnjačkih klubova.
- U 28 godina mojeg radnog staža ubijeno je čak 8 taksista –
navodi Ivičin, a sjeća se da mu jedanput kad je imao problem s nasilnim
putnikom, koji ga je navodio na prekršaj, policajac nije
želio pomoći. Ne smatra, međutim, da bi taksistima trebalo dozvoliti
nošenje oružja. – I bolje je da nemamo uz sebe
oružje, jer bi tada mogli nekoga i ubiti – kaže. Zalaže se za
to da se našim taksistima kao kolegama u Njemačkoj dozvoli
vožnja bez pojasa, kako bi u slučaju nekog incidenta lakše
mogli otvoriti vrata i pobjeći.
Učenik trećeg razreda Željezničke škole Ante Ravlić je
rocker, ali se ne slaže da nasilja najviše ima u
narodnjačkim klubovima. Ima ih među svim društvenim
skupinama, a i drugi (punkeri, šminkeri...) opijaju se i
drogiraju, primjećuje Ravlić. Žali se da njegova škola nema
zaštitara, premda, priznaje, ne bi volio da učenike i
nastavnike čuvaju ljudi s oružjem i u pancir košuljama.
Ravlić kaže da su društvene predrasude i stereotipi velik
uzrok nasilja, a tolerancija, svjestan je, ne može se naučiti samo na
predmetu etike i kulture, već je čovjek mora u najranijoj dobi usvojiti
u svome domu.
Trafikantica Mirjana Stunja primjećuje da djeca danas više
piju nego prije i smatra da je alkoholizam jedan od najvažnijih uzroka
nasilničkog ponašanja. – Zbog čega lokali rade do
kasno u noć – pita se gospođa Stunja, koja radi u jutarnjoj
smjeni, ali od svojih kolegica u Importane centru čuje da pijani
obrijanih glava ili s nekim lancima oko struka noću tuda teturaju s
bocama žestokog pića.
Umirovljenica Slavica Kanić-Detelić kaže da se osjećala daleko
sigurnijom prije 1990.
Ne usudi se ni u HNK
- Nekada sam bila pretplatnica HNK, ali se više ne usudim
odlaziti na predstave i vraćati kasno navečer kući. Izbjegavam nositi
sa sobom torbice i novčanike, osim kad moram. Vidjela sam sa svog
prozora kad su jednoj ženi uzeli torbicu s ramena u pol bijela dana na
uglu Barčićeve i Derenčinove - kaže gospođa Kanić-Detelić.
Umirovljenik iz Donje Dubrave Andrija Hajster sjeća se pak kako je
nekad u njegovu kvartu, kad bi se noću vraćao kući s posla, policija
svako malo legitimirala prolaznike. E, a danas ne vidi skoro ni jednog
policajca da se tuda šeće. Kod njega su bili uredili krasni
park, koji su huligani brzo uništili.
- Ja vam kažem da se policajci boje huligana, mišljenja je
gospodin Hajster. A i rekli su mu, kaže, da ih u gradu nema dovoljno.
- Zamislite, mi u donjoj Dubravi nemamo više područnu
poštu, jer nakon što su je četiri puta bili obili
i opljačkali (s tim da počinitelji nikada nisu pronađeni), HP ju je
ukinuo. Cvjećarka na Cvjetnom trgu Đurđica Augustinčić kaže da
više nema morala i poštenja, kao ni vjere u Boga,
i da je zato sve više nasilja. Kad čovjek ne vjeruje u kaznu
koja će ga sustići na onom svijetu, onda ga nije strah činiti ni
najgora djela. Osim toga, ona smatra da djeca ne bi smjela biti vani do
kasno, jer nikada noć nije bila saveznik djeci.
Anita Elez, učenica Poštanske škole, izlazi na
mjesta koja su joj poznata i na kojima se osjeća sigurnom. Misli da bi
školama trebalo vratiti odgojnu funkciju.
Filip Mužina, student na PMF-u, za razliku od drugih misli da se ne
treba bojati nasilja jer se time samo ohrabruju nasilnici. Kaže da je
nasilje potaknuo prodor zapadne kulture. Postalo je pozitivno
zarađivati novac na ilegalan način, a to za sobom povlači i nasilje.
No, on u još jednoj stvari vidi problem:
- Zagreb je grad koji raste, a multikulturalnost povlači za sobom i
netrpeljivost. Kada smo ga pitali kako bi on riješio problem
nasilja, odgovorio nam je da ne bi volio biti u koži političara...
Glumac Relja Bašić, kojeg smo susreli dok je
šetao po Ilici, kazao nam je da je protivnik bilo koje vrste
nasilja, a posebno ga rastužuje nasilje na stadionima. –
Trebali bismo imitirati britanski zakon iz vremena Margaret Thatcher.
Oduzimanje pasoša je svrsishodno – kaže glumac.
Brine ga i nasilje među mladima.
– Roditelji ne mare dovoljno o edukaciji svoje djece, a to je
i zato što su oni prva urbana generacija koja je sa sobom u
grad donijela ruralni mentalitet.
Nesigurni u svom gradu zbog alkohola i predrasuda
