Ulična košarka je kad se oko 18 sati uputiš na hakl u kvart. I onda, kada se nađeš unutar te četiri linije, osjetiš mir. Razmišljaš o čemu želiš. A gledatelji okupljeni oko te četiri linije žele vidjeti „finte” koje se prodaju protivniku kako bi ga se zbunilo. Nakon nekog vremena ti odlasci postanu svakodnevni i pretvore se u ritual – tako opisuje košarku s ulice 17-godišnji gimnazijalac Domagoj Baraz iz Dubrave.
Improvizacija
Jedan je od tisuće mladih po zagrebačkim kvartovima koji igraju tzv. uličnu košarku. A pravila i stil ulične košarke nešto su drugačija od klasične, kažu nam igrači okupljeni na Noćnom haklu – turniru gradske ulične košarke koji se igra ovog mjeseca po zagrebačkim kvartovima. Traži se praksa, trikovi, improvizacija, nešto što se ne vidi u profesionalnoj košarci. “Hakla” se na Žutom brijegu, Trnovčici, gdje je, kažu, najbolje. Drugi tvrde da je najbolje na Klaki. Treći na Trnju... Noćna košarka, pod reflektorima, igra se na igralištu Kušlanove gimnazije. Jedan od najboljih igrača u gradu zastupnik je osiguravateljske kuće, 23-godišnji Luka Jakelić Lukas. Specijalnost mu je zakucavanje, visok je 191 centimetar, može skočiti do 107 centimetara. Najviše trenira u Dubravi, na Klaki i Žutom brijegu. Želio bi, kaže nam, ići na natjecanje u zakucavanju u New York, a slavan je i na YouTubeu.
Pokaži što znaš
Pravi hakler u nekom razdoblju svog života toliko se zakvači na nju pa dolazi svaki dan. Najčešće se igra preko ljeta, a počinje se od 18 sati, dok još nije mrak.
– Ljudi se maknu od droge i loših stvari. Sklapaju se poznanstva. A kad me cijeli tjedan nema na košu, nešto nedostaje – kaže 22-godišnji Kristijan Čajo.
Ulična košarka ima još jednu prednost nad profesionalnom. Naime, nije toliko nasilna.
– "Šoru" ćete rijetko vidjeti jer nema natjecanja u klasičnom smislu. Igraš opuštenije, samo da pokažeš što znaš – kaže Domagoj Baraz.
Finale je Noćnog hakla, čiji je i Večernji list medijski pokrovitelj, ove subote na Trgu bana Jelačića.
