Najgore joj je, kaže, kada dođu računi za režije, a nema ih čime platiti. Već ju je sram nositi odjeću kod susjeda na pranje jer nema vlastitu perilicu za rublje. Ivanka Peti ima 53 godine, kći Petru koja ide u šesti razred osnovne škole i tek nešto manje od tisuću kuna mjesečno za život.
– Zašto mi nisi rekla za perilicu? Skupljat ćemo novac da je kupimo – rekla joj je Gordana Brus iz udruge 'Susjed susjedu pomaže', na što joj je Ivanka odgovorila da nema više srca tražiti pomoć od drugih.
Skuplja boce i prosi
Snalazi se, kaže, kako zna i može. Dan joj izgleda tako da se digne oko 6 ujutro, pripremi kći za školu, potom za 40-ak kuna proda plastične boce koje skuplja po gradu, nađe se sa socijalnom radnicom pa priprema ručak za kći kada se vrati iz škole, a nerijetko i prosi kada je to krajnje nužno.
Skromna Ivanka štićenica je spomenute udruge koja svakoga četvrtka od 17 do 19 sati prikuplja odjeću za potrebite, a svake srijede od 10 do 12 sati tu prikupljenu odjeću dijeli građanima koji dođu.
Upravo u povodu Dana siromašnih koji se obilježava danas udruga 'Susjed susjedu pomaže' sutra će od 10 do 14 sati u Šrapčevoj 12 otvoriti vrata za sve građane kojima treba nešto odjeće i obuće za sebe ili bližnje.
– Divno je to što još ima dobrih ljudi koji su spremni pomoći. Vjerujte, neki čak doniraju skupocjenu odjeću poput Diesela ili Replaya. Mnogima je potrebna naša ruka i tu smo za sve kada god treba – poručila je Gordana Brus, predsjednica udruge, te dodala kako imaju upite i iz drugih gradova, ali trenutačno im ne mogu pomoći jer nemaju organiziran prijevoz.
Na rubu siromaštva
Lucijana Batoš i Irena Petričević Milošević dio su 30-ak volontera udruge koje, uz vlastiti život, probleme i poslove, nađu vremena da se posvete potrebitima.
– Inače sam komercijalistica i ujutro imam samo nekoliko sati slobodnog vremena koje sam odlučila iskoristiti na kvalitetan način – kaže 32-godišnja Lucijana, dok 45-godišnja Irena već godinama volontira u raznim organizacijama.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, više od 20 posto građana ne može zaraditi za osnovne potrebe. Svaki sedmi Zagrepčanin na rubu je siromaštva, a prema Gradskom uredu za socijalnu skrb oko 100 tisuća građana prima socijalnu zaštitu.
Raste broj siromašnih, nezaposlenih, radnika koji rade u robovskom sistemu jer im "gazda" ne da plaću, raste broj razbojstava, pljači, nasilja,afera, korumpiranih, optuženih, a l i ... političari sve više pričaju bajke, mijenjaju zakone, troše se novci na plaće zastupnikanika kojih nema u Sabornici, na gala događanja, na referendume, na dotacije Dinamu,..jer se ne želi izmjeniti zakone na korist i dobro svih nego se njima pogoduje interesnim skupinama, donose se zakoni koji su bespredmetni, jer nema kazni ni načina da se osigura provedba - npr. koji je poslodavac i kako odgovarao zbog neisplate plaća?? Država je postala sa svojim skupim i glomaznim aparatom, jedan zavod za statistuku...koji samo bilježi...i ništa ga se ne tiče..jer nije nikomu odgovoran....Jad, bijeda, sramota...i mi koji čak niti na izbore uglavnom...ne izlazimo