Nakon što je u Večernjem listu objavljen članak o neispravnim spravama u dječjim parkovima, situacija se promijenila nabolje.
Sve su sprave, kako poručuju iz Grada, prošli tjedan bile na popravku te su ponovo namontirane na dječja igrališta.
– Imamo osobu koja je zadužena za obilazak parkova. Ne znam zašto nije ocijenila da treba spriječiti penjanje djece na uništene sprave – izjavio je prije trinaest dana za Večernji list Josip Kolarec, direktor VG Komunalca.
Upravo je ta izjava razljutila mnoge roditelje koji se satima zajedno sa svojim mališanima igraju na igralištima. Kažu, osobu koja bi trebala kontrolirati ispravnost sprava na igralištima nisu ni vidjeli.
Nakon što smo obišli Park Franje Tuđmana u samom centru grada i naišli na spravu kojoj nedostaje daska i s čijeg mjesta strše dva velika vijka, radnici Komunalca dali su se u akciju, pa dotičnu spravu zagradili i na koncu odvezli na popravak.
No, to nisu jedine opasnosti dječjih igrališta u Velikoj Gorici. Kako upozoravaju zabrinuti roditelji, pješčanici su prepuni stakla i razbijenih boca, a nerijetko smrde po urinu. Unatoč znaku zabrane da psima nije mjesto na igralištima, mnogi vlasnici to ne poštuju.
Tko će njih kazniti? Očito nitko.
Roditelji su potpuno u pravu što reagiraju. Na takvim spravama svačije se dijete može ozbiljno povrediti :( Ali mišljenja sam da se pomalo i pretjeruje. Moje dijete se igra baš u ovom parku već 4-tu godinu, gotovo svaki dan, znamo svaku travku u njemu, pa tako i sve (povremeno) potrgane sprave. Ok, možda bi zaista trebali biti ažurniji, ali sprave se uglavnom redovito popravljaju, no postavljam slijedeće pitanje: TKO uništava te sprave? TKO ostavlja staklo u pješčaniku (mada ga osobno nikada nisam vidjela)? TKO pušta kućne ljubimce u ograđeni prostor gdje im svakako nije mjesto? Zasigurno ne naši mikići sa kojima smo stalno u parku! A onda se vraćamo na ono što se zove kućni odgoj. Jedno je dječji nestašluk, a nešto posve drugo nasilno i agresivno uništavanje zajedničke imovine. A taj odgoj je nešto što ja/ mi/vi/oni usađujemo u njihove glave. Pa iako to nije ovdje glavna tema, vrijedilo bi razmisliti o njoj, zare ne? Možda onda ovakvih prizora u parku ne bi bilo. Ili bi ih bilo u manjoj mjeri.